U takvom ambijentu svaka odluka vlasti prirodno izaziva pitanje: jesu li prioriteti zaista postavljeni tamo gdje su najpotrebniji?
Nakon informacije da se pokreću aktivnosti na izmjenama zakonskih propisa koji bi regulisali postupak promjene spola u Federaciji BiH, dio javnosti ponovo postavlja pitanje političkih prioriteta. Ne zato što se društvene teme ne trebaju uređivati i o njima razgovarati, nego zato što građani s razlogom očekuju da se vlast prvo uhvati u koštac s problemima koji direktno ugrožavaju kvalitet njihovog života.
Jer dok se raspravlja o novim zakonima i političkim inicijativama, mnoge porodice vode mnogo teže bitke.
Ljudi oboljeli od teških bolesti čekaju lijekove ili se suočavaju s finansijskim teretom liječenja. Mladi odlaze jer ne vide sigurnu budućnost. Kupovina stana za veliki broj porodica postala je gotovo nedostižan cilj. Cijene hrane i osnovnih životnih potreba rastu, a plate često ne prate taj tempo.
Zato se nameće jednostavno pitanje: šta je svrha vlasti ako ne rješava ono što građane najviše boli?
Političari često govore o reformama, napretku i evropskom putu, ali građani ne žive od deklaracija i saopćenja. Oni žive od svojih plata, penzija, zdravstvene zaštite i osjećaja da institucije rade u njihovom interesu.
Naravno, svako društveno pitanje ima svoje mjesto u javnoj raspravi. Ali odgovorna vlast mora znati razlikovati ono što je hitno od onoga što može čekati. Mora postojati osjećaj za trenutak, za okolnosti i za probleme većine građana koji svakodnevno pokušavaju preživjeti ekonomske izazove.
Jer kada porodica ne zna kako će platiti liječenje, kada mladi planiraju odlazak, a roditelji strahuju za budućnost svoje djece, svaka politička odluka koja nije usmjerena na poboljšanje životnog standarda mora biti podložna ozbiljnom preispitivanju.
Građani od vlasti ne traže savršenstvo. Traže odgovornost. Traže da se prvo riješe problemi zbog kojih ljudi gube nadu u ovu zemlju.
Kada će već jednom, neko od političara da prestane birati teme koje donose pažnju, a počnu rješavati probleme koji donose promjene. Jer najveći izazov Bosne i Hercegovine danas nije nedostatak novih odluka – nego nedostatak odluka koje građanima stvarno mijenjaju život.
Poseban problem je što građani godinama imaju osjećaj da se njihovi stvarni problemi rješavaju tek kada postanu politički neizbježni. Umjesto dugoročnih strategija za zdravstvo, ekonomsku sigurnost, zapošljavanje i ostanak mladih, često svjedočimo inicijativama koje otvaraju nove rasprave, dok stare krize ostaju neriješene.
Koliko još porodica mora izgubiti člana zbog nedostupnog liječenja prije nego što zdravstveni sistem postane istinski prioritet? Koliko mladih ljudi mora spakovati kofere prije nego što se napravi ozbiljan plan za njihovu budućnost? I koliko još građani moraju osjećati da su sami u borbi s rastućim troškovima života?
Politika ne smije biti samo proizvodnja tema i saopćenja. Ona mora biti služenje javnom interesu. Ministri i izabrani predstavnici nisu tu da se bave samo pitanjima koja izazivaju pažnju javnosti, već prije svega da rješavaju probleme zbog kojih ih građani biraju.
Jer vlast se ne mjeri brojem održanih konferencija, najavljenih inicijativa ili političkih prepucavanja. Vlast se mjeri time koliko je ljudi lakše živjeti nakon njihovih odluka. Sramota je da to nisu naučili sjedeći ovoliko godina u foteljama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.