Život

K2 – Planina koja plaši i najiskusnije alpiniste: Zašto je opasnija od Mount Everesta?

Kada se govori o najvišim planinama svijeta, gotovo svi prvo pomisle na Mount Everest. Sa svojih 8.848 metara nadmorske visine, Everest je simbol ljudske upornosti, granica izdržljivosti i san hiljada planinara iz cijelog svijeta. Njegovo ime poznaje gotovo svaki čovjek na planeti.

FOTO: AL/BOSNAINFO
FOTO: AL/BOSNAINFO

Ipak, među profesionalnim alpinistima postoji planina koja izaziva mnogo veće poštovanje, strah i divljenje. To nije najviši vrh svijeta, ali mnogi smatraju da je upravo ona najteži izazov koji priroda može ponuditi čovjeku.

To je K2 – drugi najviši vrh na svijetu, planina koju su alpinisti prozvali “Divlja planina” i “Kraljica planina”.

Smještena u masivu Karakoram, na granici između Pakistana i Kine, K2 doseže visinu od 8.611 metara. Od Everesta je niža svega 237 metara, ali ta razlika u visini gotovo ništa ne znači kada se uporede uslovi penjanja. Dok je Everest posljednjih decenija postao dostupan i mnogim penjačima koji uz pomoć iskusnih vodiča i šerpa uspijevaju dosegnuti vrh, K2 i dalje ostaje rezervisan gotovo isključivo za vrhunske alpiniste.


Planina koja ne oprašta greške

Jedan od glavnih razloga zbog kojih se K2 smatra težom od Everesta jeste njena nevjerovatno zahtjevna struktura.

Za razliku od Everesta, koji ima nekoliko ruta sa blažim dionicama i mogućnostima odmora, K2 izgleda poput ogromne ledene piramide. Gotovo cijeli uspon karakterišu strmi nagibi, stijene prekrivene ledom i tehnički izuzetno zahtjevni prolazi.

Na ovoj planini nema dugih ravnih dijelova gdje se penjači mogu opustiti. Svaki korak zahtijeva maksimalnu koncentraciju. Korištenje dereza, cepina i užadi nije opcija nego nužnost, a mala greška može imati ozbiljne posljedice.

Zbog toga mnogi alpinisti kažu:

“Everest testira koliko visoko možete ići. K2 testira da li ste dovoljno spremni da preživite put do vrha.”

Nepredvidiva priroda Karakorama

K2 se nalazi u planinskom lancu Karakoram, području poznatom po jednim od najekstremnijih vremenskih uslova na Zemlji.

Za razliku od Everesta, gdje postoje relativno predvidivi periodi za penjanje, vrijeme na K2 može se promijeniti u samo nekoliko sati. Jake oluje, uraganski vjetrovi i ekstremno niske temperature često zarobe ekspedicije u baznom kampu danima ili sedmicama.

Temperature na velikim visinama mogu pasti daleko ispod -40 stepeni Celzijusa, dok jaki vjetrovi dodatno povećavaju osjećaj hladnoće i opasnost od promrzlina.

Najveći problem za alpiniste nije samo hladnoća – već činjenica da je “prozor” lijepog vremena na K2 izuzetno kratak. Ponekad čekaju sedmicama kako bi dobili nekoliko sati ili dana pogodnih uslova za završni uspon.

Bottleneck – najstrašniji dio uspona

Jedno od najpoznatijih mjesta na K2 je dio rute nazvan Bottleneck (Usko grlo).

Nalazi se iznad 8.000 metara nadmorske visine, u takozvanoj “zoni smrti”, gdje ljudsko tijelo zbog nedostatka kisika počinje rapidno gubiti snagu.

Ovaj prolaz posebno je opasan jer se iznad njega nalazi ogroman ledeni serak – nestabilna masa leda koja se može odlomiti bez upozorenja.

Penjači moraju proći upravo ispod tog ledenog zida, često nakon višesatnog iscrpljujućeg penjanja, znajući da priroda u svakom trenutku može pokazati svoju snagu.

Upravo zbog ovakvih dijelova K2 se smatra jednom od najopasnijih planina na svijetu.

Brojke koje pokazuju koliko je K2 poseban

Statistika jasno pokazuje razliku između Everesta i K2.

Visina K2: 8.611 metaraVisina Mount Everesta: 8.848 metaraBroj ljudi koji su osvojili Everest: više od 10.000Broj ljudi koji su osvojili K2: nekoliko stotinaPrvi uspješan uspon na K2: 1954. godine, italijanska ekspedicija koju su predvodili Achille Compagnoni i Lino Lacedelli

Historijski gledano, K2 je imao znatno veću stopu smrtnosti od Everesta. Decenijama se govorilo da približno jedan od četiri penjača koji uspiju doći do vrha K2 ne preživi silazak, iako se rizik mijenjao kroz vrijeme zahvaljujući boljoj opremi, iskustvu i organizaciji ekspedicija.

K2 je dugo odolijevao i zimskim usponima

Jedna od najvećih tajni K2 bila je njegova zima.

Dok je Everest prvi put osvojen zimi još 1980. godine, K2 je ostao posljednji od četrnaest svjetskih vrhova viših od 8.000 metara koji nije imao zimski uspon.

Tek u januaru 2021. godine grupa nepalskih alpinista uspjela je napraviti historijski podvig i prvi put osvojiti K2 tokom zime.

Posebno je zanimljivo da su posljednjih nekoliko metara do vrha savladali zajedno, čekajući jedni druge, što je postalo simbol zajedništva i snage alpinističkog duha.

Zašto se zove K2?

Za razliku od mnogih poznatih planina, K2 nema široko prihvaćeno tradicionalno lokalno ime.

Ime potiče iz 19. stoljeća, kada je britanski istraživač i kartograf Thomas Montgomerie tokom mjerenja planina Karakorama označavao vrhove slovom “K” (za Karakoram) i brojevima.

Prvi izmjereni vrh dobio je oznaku K1, drugi K2 i tako dalje. Dok su neki drugi vrhovi kasnije dobili lokalna imena, oznaka K2 je ostala – jednostavna, hladna i misteriozna, baš poput same planine.

Everest je najviši, ali K2 je najveći izazov

Mount Everest će zauvijek ostati simbol ljudske želje da dotaknemo granice mogućeg. Njegova visina, historija i značaj čine ga najpoznatijom planinom na svijetu.

Ali među onima koji najbolje poznaju planine, K2 zauzima posebno mjesto.

Na Everest se često ide zbog ostvarenja velikog životnog cilja i prestiža. Na K2 se ide zbog ljubavi prema pravom alpinizmu, zbog izazova i zbog želje da se čovjek suoči s jednom od posljednjih velikih prepreka prirode.

Jer K2 nije samo planina.

To je test karaktera, hrabrosti, znanja i granica ljudske izdržljivosti.