Građani s kojima su razgovarali novinari tvrde da se u njihovim domaćinstvima hrana rijetko baca. “Kupujemo koliko nam treba”, “kod nas se sve pojede”, “ne pravimo zalihe” najčešći su odgovori. Ali realnost kontejnera često govori drugačije.
Najviše se baca ono što najlakše propada: hljeb i peciva, voće i povrće, mliječni proizvodi i gotova jela. Kupimo “za svaki slučaj”, napravimo više nego što treba, ili ostavimo u frižideru dok ne prođe rok. A onda ravno u smeće.
Poseban problem je navika kupovine “na akciji”. Ljudi vide sniženje, uzmu više, pa dio ostane neiskorišten. Nije to uvijek bahatost često je to i pokušaj uštede, ali bez plana: kad se ne zna šta će se kuhati narednih dana, lako se desi da pola namirnica ostane zaboravljeno.
Tu je i zabuna oko rokova: mnogi “bacaju na datum”, iako razlika između “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do” nije ista. Neke namirnice mogu biti sasvim upotrebljive i poslije naznačenog roka, ako su pravilno čuvane i ako izgledom i mirisom ne pokazuju kvarenje.
Hrana se ne baca samo u kućama. Velike količine nastaju i u ugostiteljstvu, trgovinama i pekarama, gdje se višak često ne uspije prodati, a doniranje nije uvijek organizovano kako treba. Kad se sve sabere bacamo i novac i resurse: vodu, energiju, rad i vrijeme uloženo da hrana dođe do stola.
Pitanje je jednostavno: ako su cijene toliko visoke, kako onda i dalje bacamo? Odgovor je u navikama. I dok god kupujemo bez plana, kuhamo “da ima” i punimo frižider kao da je rat kontejneri će biti puni, bez obzira na to šta kažemo u anketi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.