Nisu u stečaju, ali su veliki dužnici i gubitaši. Iza njih je velikih i malih na hiljade koji čekaju stečaj. Najveći broj je takvih izvan domašaja stečaja. U svemu tome gubitnici su povjerioci. Šta to znači? Znači da se ne mogu naplatiti potraživanja. Na prvom mjestu su to potraživanja po osnovu javnih prihoda. Zatim, dolaze potraživanja iz poslovnog odnosa. U cijeloj toj, nazovimo ” igranki” , nalazi se veliki novac. Očito da nije “ispario”. Negdje se “slego” , a negdje “prikrio”. Na primjeru gubitaša kao što su javna preduzeća jasno je da je “ispario” državni kapital. Tamo gdje je većinski državni kapital opet je ” ispario” isti taj državni kapital.
Obično potraživanja po osnovu javnih prihoda ,”ispare” jer se ne mogu naplatiti. S toga priča o staroj i novoj željezari postaje interesantna. Priča sa starom i novom koksarom i alminijem jos nije razjašnjena. Gubici željeznice i rudnika su ogromni i ne vidi im se kraj. Zakonodavstvo nema odgovora na ovakvo stanje. Zakon o stečaju u entitetima je “mrtvo slovo na papiru”. Slika stanja gubitaša je približno ista. Očito da nedostaje intervencija države po svim segmentima vlasti. Prvo, ona zakonodavna. Druga, izvršna. Treće, sudska. Sva tri segmenta vlasti na nivou entiteta i Brčko distrikta BiH bi imali velikog posla. Za sada to nije slučaj.
Na kraju svi se bave posljedicama, gdje, svi skupa, sve dublje i dublje tonemo. Cijenu plaćaju građani opštim siromaštvom. Stečaj ostaje jedino pokriće za propale politike pod skrivenim velom kriminala i korupcije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.