Najnoviji primjer firme “GIKIL” Lukavac pokazuje da nije normalno. To se vidi po tome da dužnik želi da prisili povjerioce da mu vrše usluge. Reklo bi se “van pameti”. Kako prisiliti nekoga da radi na svoju štetu. Nagomilati stotine miliona KM duga je pravi podvig.
Izgubiti ogroman državni kapital je još veći podvig. I na kraju vrhunac svega je ” natjerati” najveće gubitaše da posluju sa gubitnikom.
Tamo gdje prestaje logika nastaje ono što se zove haos ili bezvlašće. Gubitak državnog kapitala u BiH se smatra normalnim. Svakako se smatra normalnim krađa i kriminal. Da nije tako imali bi veći državni kapital i budžete za desetine milijardi KM. Država ,po svim nivoima vlasti, ne bi bila u ” bankrotstvu” . Zdravstveni i penzioni fondovi bi bili nekoliko puta veći. Imali bi uređen komunalni sektor.
Stanogradnja bi “cvjetala”. Radna mjesta bi se ” otvarala”. Penzije i plate bi bile pristojne da se od istih radnik i penzioner mogu hraniti. Sve u svemu, kriv je sistem. Taj sistem je sadržan u zajedničkom imeniocu koji se zove država. “Bankrotstvo države” plaćaju građani.
Bankrotstvo firmi sa državnim kapitalom plaćaju radnici i penzioneri. Svi gubici će se svaliti na budžete, fondove i javni dug. Svi će se namiriti. Neki će ” debelo” profitirati. Milijarde novca u “zlatnim valutama” će se preliti iz ” lijevog ili desnog džepa u desni ili lijevi džep”. Novac ne može ispariti. Novac kao i voda mijenja agregatno stanje. Svi gubici se na kraju poravnaju na strani dobitaka.
Saldo je uvijek nula ( 0). Novac uvijek završi na nečijim računima ili džepovima. Stečaj na kraju sve “izravna”. Bankrotstvo je vidljivo “golim okom”, u siromaštvu građana koji sve namire. Bakrotstvo plaćaju građani.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.