Umjesto traženja krivca, korisnije je zapitati se: što u mom ponašanju možda nesvjesno doprinosi ovom udaljavanju i što mogu promijeniti?
“Mnogi roditelji koji mi se obraćaju za pomoć osjećaju bol zbog izgubljene bliskosti sa svojom odraslom djecom. Vjeruju da su postupali s ljubavlju i brigom, ali sve češće nailaze na zid šutnje ili napetosti. Umjesto povezivanja, njihove poruke i komentari izazivaju povlačenje”, ističe terapeut i psiholog Jeffrey Bernstein.
Kada roditelji uspiju prilagoditi svoj način komunikacije – s manje emocionalne reaktivnosti i više slušanja – primjećuju prve znakove ponovne povezanosti. No, to traži hrabrost, iskrenost i spremnost da pogledaju i vlastiti doprinos problemu.
Dakle, prema Bernsteinu, ovo su najčešći razlozi zašto djeca prekidaju kontakt i izbjegavaju roditelje.
1. Preburne emocionalne reakcije
“Kad se reagira s previše emocija – povišenim tonom, optužbama ili povrijeđenošću – odraslo dijete može osjetiti pritisak, krivnju ili osudu, čak i ako to nije bila namjera. Umjesto da se približi roditelju, ono se često još više povlači i zatvara. Umjesto rečenica poput: ‘Zar ne vidiš što sam sve učinio za tebe?’, korisnije je zastati i pitati: ‘Kako mogu bolje razumjeti što među nama funkcionira, a što ne?'”, objašnjava Bernstein za Psychology Today.
2. Nametanje vlastitih vrijednosti
Roditelji često imaju snažnu želju usmjeriti dijete na “pravi put”, ali ako to rade kroz kritiku, moraliziranje ili savjete bez pitanja, odrasla djeca će osjetiti da im se osporava pravo na vlastiti izbor.
Terapeut ističe: “Rečenice poput: ‘Zar stvarno misliš ostati u tom poslu cijeli život?’ zatvaraju prostor za razgovor. Umjesto toga, roditelj može reći: ‘Ako ikad poželiš razgovarati o poslu i opcijama, ovdje sam kao netko tko te želi podržati.'”
3. Zaboravljanje da su oni svoja osoba
Roditelji često žele zaštititi svoju djecu, ali kad pokušavaju donositi odluke umjesto njih ili ne odobravaju njihove izbore, poruka koju djeca prime glasi: “Ne vjerujem ti da znaš što je najbolje za tebe.” Umjesto toga, korisno je pristupiti s iskrenim zanimanjem: “Zanima me što te privuklo baš tom gradu – volio/voljela bih razumjeti.”
“Time pokazujete poštovanje prema njihovoj autonomiji, a ne odbacivanje njihovih odluka. Odnosi između roditelja i njihove odrasle djece često se s vremenom promijene, a bliskost može zamijeniti tišina i emocionalna udaljenost. Mnogi roditelji tada traže načine kako ponovno uspostaviti povezanost, često ne znajući da i sami nesvjesno pridonose tom jazu. Promjenom pristupa i smanjenjem emocionalne reaktivnosti moguće je ponovno izgraditi odnos”, zaključuje Bernstein.