Stručnjaci upozoravaju i na teške emocionalne posljedice savremenog načina života, uključujući hroničnu usamljenost i nedostatak stvarne socijalne interakcije.
Kao ključna rješenja ističu se veća fizička aktivnost, aktivna uloga porodice, psihološka podrška i dosljedno provođenje fizičkog vaspitanja u školama.
Brojke koje pozivaju na uzbunu
Podaci su neumoljivi: dok je 2018. godine 28 odsto djece bilo fizički aktivno svakodnevno, taj procenat je 2022. godine pao na svega 13 odsto. Ovo istraživanje Instituta “Batut”, koje se sprovodi svake četiri godine po međunarodnoj metodologiji, pokazuje zastrašujući trend:
Vrijeme pred ekranima: Vikendom čak 85 odsto djece provodi više od dva sata na društvenim mrežama (skok sa 60 odsto u 2018. godini).
Gojaznost: Procenat djece s prekomjernom težinom porastao je sa 21 na 26 odsto.
„Ovo je tendencija savremenog društva i globalnog poretka. Naši podaci se, nažalost, potpuno uklapaju u evropske i svjetske trendove“, objašnjava Olivera Ninković iz Instituta “Batut”.
Dijabetes kod djece mlađe od sedam godina
Snežana Rsovac s Univerzitetske dječje klinike u Tiršovoj iznosi podatak koji ledi krv u žilama: ljekari se već jednom do tri puta sedmično susreću s pojavom dijabetesa kod djece mlađe od sedam godina.
„Gojaznost kod djece nije samo estetsko pitanje. Ona je podloga za upalne procese koji izazivaju niz posljedica, a primjetan je i porast incidence astme“, navodi dr. Rsovac. Ona dodaje da, iako je tehnologija ubrzala dječje razmišljanje i reakcije, u nekim drugim životnim aspektima ih je potpuno “umrtvila”.
„Ranije je bilo potpuno normalno da se djeca igraju napolju, skaču i trče. Danas roditelji moraju trošiti vrijeme i novac na treninge jer nema prirodne aktivnosti“, ističe dr. Rsovac, naglašavajući da se barem časovi fizičkog vaspitanja u školama ne smiju izbjegavati.
Paradoks digitalne usamljenosti
Uprkos stalnoj povezanosti na mrežama, mladi su danas usamljeniji nego generacije koje su odrastale u “analognom” svijetu.
„Nestaje im direktan kontakt, dodir i živi razgovor. Čovjek je biće interakcije, a ne tipkanja i skrolovanja“, napominje Olivera Ninković. Upravo zbog toga, ljekari u Tiršovoj sve češće savjetuju psihološku podršku ne samo za djecu, već i za roditelje.
Porodica kao prva linija odbrane
Rješavanje ovog problema zahtijeva korjenitu promjenu prioriteta unutar porodice. Djeca koja odrastaju u funkcionalnim porodicama s razvijenim zdravim navikama imaju neuporedivo veće šanse da postanu zdravi i funkcionalni odrasli ljudi. Porodica ostaje osnovna ćelija društva – i prva brana pred naletom ekrana.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.