Psiholozi i nutricionisti otkrivaju koje poruke djeca nesvjesno upijaju i kako ih možemo pretvoriti u prilike za pozitivan utjecaj.
1. Kako govorite o partneru i drugim skrbnicima
Mislite da vaše dijete ne vidi kad zakolutate očima prema partneru ili bacite ironičan komentar o baki? Griješite. “Djeca itekako primjećuju dinamiku među odraslima, čak i kad su u drugoj sobi”, za HuffPost objašnjava psihologinja Jazmine McCoy.
Pozitivan govor o drugom roditelju ili skrbnicima, čak i u njihovoj odsutnosti, potiče osjećaj sigurnosti i emocionalne stabilnosti kod djeteta.
2. Kako govorite o svom tijelu
Djeca vrlo brzo upijaju poruke o tijelu, i to ne samo riječima, već i ponašanjem. “Ako stalno brišete svoje slike ili izbjegavate ogledala, djeca zaključuju da postoji nešto ‘pogrešno’ s tijelom”, kaže dijetetičarka Alyssa Miller.
Odrasli nesvjesno oblikuju djetetov odnos prema vlastitom tijelu, zato je važno slati poruke prihvaćanja i brige.
3. Što vam je zapravo važno
Možete reći da su sportovi važni zbog zabave i timskog duha, ali ako prvo pitate “Tko je pobijedio?”, dijete će zapamtiti da je pobjeda najvažnija. “Djeca ne uče vrijednosti iz onoga što govorimo, već iz onoga što dosljedno radimo”, podsjeća psihologinja Laura Markham za HuffPost.
4. Kako se odnosite prema sebi
Ako ste prestrogi prema sebi zbog greške, velika je šansa da će to isto raditi i vaše dijete. “Odrasli koji nemaju samosuosjećanja često nesvjesno uče djecu da budu kritični prema sebi”, kaže Miller. S druge strane, prihvaćanje grešaka i blaga unutarnja komunikacija uče djecu otpornosti.
5. Kako pričate o hrani
Izjave poput “To je loše” za kekse, etiketiranje hrane kao “dobre” ili “loše” ili izražavanje krivnje nakon jela, sve to djeca čuju i pamte. “Naši stavovi o hrani oblikuju njihove prehrambene navike za cijeli život”, objašnjava Miller.
Umjesto zabrana i sramoćenja, bolje je njegovati uravnotežen i pozitivan odnos prema hrani.
6. Kako govorite o svom djetetu pred drugima
Ako se nakon djetetovog ispada u trgovini šaljivo požalite partneru, dijete možda neće razumjeti sve riječi, ali će osjetiti ton i značenje. “To može narušiti njihovo samopouzdanje i osjećaj povezanosti”, upozorava McCoy. Umjesto da se fokusirate na grešku, pričajte o naučenoj lekciji i načinu na koji ste zajednički riješili situaciju.