Kolumne

Kamenolomi su nam postali slika i prilika države u kojoj živimo

Sve nas je duboko potresla tragedija koja se desila u Jablanici. Onaj koji nije doživio poplave, taj ne može da zna kakva je to opasnost. Živim u gradu kamenoloma. Mi smo to zvali majdanima.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Moj djed je zarađivao godinama hljeb vadeći i tucajući kamen.Zatim, od socijalističkog kamenoloma na pruzi Brčko Banovići živjele su stotine porodica. Tajkunizacija i hlopovska privatizacija je učinila svoje. Danas Srebrenik ima tri kamenoloma i četvrti u pokušaju.

Ne postoji sila koja može urediti stanje u ovoj oblasti. U stvari postoji devastacija koja nas može potopiti kao što se desilo 2001.i 2014.godine. Potoci, rijeke, zemljište je devastirano. Tok Slanjanske rijeke od Vranovića do ušća u srebreničkom gradskom naselju Barama je devastiran. Nema više prelijepih vodenica, čistih merajki i izvora vode. Sve je pretvoreno u otvorenu kanalizaciju i smetljišta. Sela su nam bez kanalizacione i vodovodne mreže. Šume su posječene i degradirane. Putevi zarasli i obrasli.

To je stvarna slika naše prirode. I dok se predstavnici vlasti spore kome pripada novac od koncesionih prihoda ekstra profiti pripadaju vlasnicima sa milionskim bogatstvima. Državna imovina je uzurpirana. Dotle se rijeka Tinja razljeva i plavi oranične površine i prijeti da se izlije iz plitkih i zatrpanih korita. Stotine domaćinstava, gazdinstva i privrednih dobara je ugrožena od poplava. I dok postajemo grad sa najviše kamenoloma ostajemo bez pitke vode, sa zatrpanim koritima i lošom kanalizacionom mrežom. Dotle vlast slavi rezultate lokalnih izbora.

Vatrometi su odgođeni samo dok prođe zvanični dan žalosti iz dva dijela. I dok nam je država “cijela iz dva dijela” sve nam je truhlo od vrha do dna. Jedino nas krasi solidarnost u vrijeme tragedije. I to traje, sve dok nam crni secionizam i nacionalizam uništi i zajedničku bol. Dotle nam je sve postalo ” kamenolom”.

Kamenolomi su nam postali slika i prilika države u kojoj živimo. S jedne strane bogati. Sa druge strane mnoštvo sirotinje i bijede. Država se prazni, a birački spiskovi rastu. Dotle se slave osuđenici za kriminal, postajući nacionalni heroji. Vlast i država je na čekanju. Vrijeme ” divljeg zapada” je na sceni. Kamenolomi , šume , rijeke i zemljište su postali ničiji. Što bi rekao David Štrbac” ni carski, niti spahijski”. Postale su vlasništvo tajkunizacije, degradizacije i hlopovizacije. Simbioza vlasti i kriminala je na sceni. Zato globalno propadamo, a lokalni smo poplavljeni, ugroženi i opljačkani.

Kako kao društvo tako i kao pojedinci. Kamenolomi su naša sudbina.