NAMA je skraćenica za Narodni magazin. Prvo se kupovalo za bonove, a onda za dinare. Kada god bi išao kao dijete u Zagreb otac me vodio u Robnu kuću “NAMA”.
Bilo je svega. Ni nalik našim zemama ili granapima. O Logističkim centrima bi mogao danima pričati. Ima jedna ” onako” priča. Došo naš čovo u opštinu i pita gdje je lagistički centar. Ovi ga jezički ispravljaju.
Neda se naš čovo zbuniti i kaže:
” Znam ja dijete šta govorim. Uvijek mi slažu pa su lagistika, a ne logistika”. Takva nam je i vlast. Ono NAMA tumače njima. Grabe i dijele pare kao da su njihove. Reče prvi u Vladi FBiH da će on dijeliti dobit javnih preduzeća sportskim klubovima i kulturnim institucijama. Svi sretni. Niko da ga pita čije dijeli i ko će pokriti milijarde KM gubitaka rudnika i zdravstvenih ustanova. Prava NAMA.
Čista lagistika. Sve u svemu najvažnije je da je čovjek zdrav. Narod šuti. Nema više NAME i Logistike. Sve pokradeno. Ima samo za bogate i one koji dijele sebi i svojim jaranima.
Prava NAMA.