Ništa se nije promijenilo od kada sam izgubio spor prije 25 godina i naravno, platio sudske troškove.
Govorim iz ličnog iskustva. Iz onog profesionalnog imam dobru praksu kao stručno lice. Međutim, ovo što doživljavam nemogu da se načudim institucijama. Prije svega tužilaštvu i sudstvu. Donekle bi se to moglo adresirati i policiji koja je po mom ličnom sudu “deset koplji” iznad tužilaštva i sudova.
Policijski organi su nemoćni koliko god se trudili da profesionalno urade posao. To se dobro vidjele na nemilom događaju u Gradačcu. Takvih primjera je bezbroj. Kriminalci i varalice raznih fela dobro rade svoj posao. Dobro znaju da su nedodirljivi i da mogu ” mirno spavati” kod kuće umjesto da borave u zatvoru.
Građani su nemoći. Povjerenje u policiju je po pravilu, zaštita. To je bezbjednost. Najveća vrijednost bez koje se ne može, kao što je vazduh i disanje. To je za mene najčasniji posao koji nije valjano vrednovan. Policija je “meta” kriminalcima. Velika većina ovih ljudi časno radi svoj posao. Ne sumnjam da je isti slučaj i kod tužioca i sudija. Međutim, “nešto” ne štima u sistemu. To “nešto” je krupno i masovno. Građani sporo dolaze do svojih prava.
Umjesto da se zakon brzo sprovodi sve se komplikuje i otežava. Na primjeru , koji vidim i trpim, nema reakcija organa i pored iskaza kao svjedoka pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću.
Umjesto prevencije građani su prisiljeni da ulaze u sudske sporove bilo da se radi o državi, pravnom ili fizičkom licu. Pravda ne postoji. Povjerenje u pravosudni sistem se gubi. Odgovor na postavljeno pitanje o stanju u pravosudnom sistemu je nemoguće ispravno dati.
Na pravdi i odgovornosti počiva društvo i država. Ako su ” temelji” pravde slabi sve je ” klimavo”. Treba nam pravna država.