-U mojoj domovini postoje ljudi koji danima krstare stoljetnim šumama i sa posebnim čekićem kuckaju po stablima osluškujući akustički odgovor. Ti ljudi traže debla posebnih akustičkih karakteristika, takozvani rezonans. Među hiljadama nađe se tek jedno ili dva koja će zadovoljiti njihove zahtjeve.
Ta stabla će biti upotrijebljena za proizvodnju najkvalitetnijih violina. Bez obzira što se izvana ne razlikuju od hiljada ostalih, ona će desetinama, možda i stotinama godina pružati ljudima istinski užitak, oplemenjivati ih.
Sva ostala će poslužiti za neke druge, manje lijepe i plemenite, a više svakodnevne potrebe. Iza velikog broja njih ostaće samo dim i pepeo. Dim se raziđe i nestane, vjetar puhne i raznese pepeo da od njega ni traga ne ostane.
A violine će još dugo i dugo točiti „bisere“ ljudima, a ako ih čuje i neki „krmak“, možda će osjetiti razliku između njihovog zvuka i hujanja vjetra.
Tada mi je kazao kako je u meni vidio jedan „rezonans kvalitet“ i da će mi po povratku u domovinu nastojati ishoditi stipendiju, kako bi od mene pokušao načiniti intelektualnog Stradivarija ili bar Gvarnerija…