To je Aleksandar Vučić „odlučan“, „stamen“ i „uporan“, ali i do sada neviđeni manipulator „teške kategorije“, koji i poraz nastoji pretvoriti u nekakvu svoju „pobjedu“.
Njemu očajnički treba neki (dovoljan) razlog da ne bude kriv. Sam sebi ponajprije. Da se opravda pred ogledalom kada se ujutru ustane, ukoliko uopšte sve ovo vrijeme nakon izbora – spava.
Svoju zadnju priliku za sluđivanje javnosti u Srbiji koristi „do daske“ na Konstituirajućoj sjednici novog srbijanskog parlamenta u kome nakon dugo vremena više nema većinu.
Teško njegov politički stomak TO „vari“, pa je ono što javnost gleda svojevrsno javno samouništavanje Vučića, koji se vodi onom starom političkom poslovicom… „nakon mene – potop“.
Izgleda kao Buster Keaton – komičar tužnog lica, dok uporno pokušava da se nametne, nekoga oblati ili jednostavno slaže.
Taktika, kojom se služio (udavi protivnike!) je možda imala nekog smisla dan ili dva, ali već sutra to će biti tek usputna fusnota. Kozerija iz Skupštine, koja će kasnije tu i tamo prepričavati kao anegdota, pa možda i pretočiti u neki dobar satirični dramski komad.
Zarad svog napuhanog ega do granica pucanja – Vučić je spreman na doslovno SVE, pa i ritualno psihološko raspadanje ličnosti pred kamerama. On toliko uživa u svojoj pojavnosti da ga naprosto užasava svaka pomisao da uskoro zaista neće biti – bitan.
Do sada je bio nenadležan – a sada će biti nebitan!
Bez obzira što kao „dobri učenik“ uredno sjedi u prvoj klupi Skupštine i pažljivo prati zbivanja, te se javlja za reč, čak i kada ga niko ništa ne pita.
Ta nova nebitnost mu je pokretač, ali i glavni neprijatelj.
Njegov um ne može TO procesuirati. Dijelom jer je naviknut na vlast kao na „drogu“, a dijelom i jer ga je strah šta bi te nove – oslobođene institucije mogle otkriti o njemu i njegovim ljudima.
Kada se… jednom klupko odmota… do kraja!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.