Neki popravljaju zube, drugi ugrađuju krunice, mostove ili zubne implantate. Međutim, nakon što plate stomatološki zahvat vrijedan nekoliko hiljada eura, pojedini putnici postavljaju zanimljivo pitanje: moraju li nove zube prijaviti carini prilikom povratka u Evropsku uniju?
Odgovor zavisi od toga je li riječ o stomatološkom zahvatu obavljenom na pacijentu ili o zasebnim stomatološkim proizvodima koji se prenose preko granice.
Prema pravilima Evropske unije i hrvatske Carinske uprave, carinska kontrola prilikom ulaska iz Bosne i Hercegovine prvenstveno se odnosi na robu koju putnik unosi na carinsko područje EU, piše GP Maljevac.
To uključuje kupljene predmete, poklone i druge proizvode koji mogu podlijegati prijavi i plaćanju uvoznih davanja. Međutim, stomatološki zahvat obavljen na pacijentu nije isto što i kupovina predmeta koji se prenosi u prtljagu.
Ako je osoba tokom boravka u BiH ugradila zubne implantate, dobila nove krunice ili mostove koji su već postavljeni u ustima, ne postoji opća carinska obaveza prema kojoj bi samo zbog takvog zahvata morala prijaviti vrijednost stomatološke usluge prilikom prelaska granice.
Drugim riječima, činjenica da je neko u Bosni i Hercegovini platio 3.000 ili 5.000 eura za nove zube ne znači da prilikom ulaska u Hrvatsku automatski mora platiti carinu ili PDV na cijenu obavljenog liječenja.
Važno je razlikovati vrijednost medicinske usluge od vrijednosti robe koja se stvarno unosi u Evropsku uniju.
Hrvatska Carinska uprava pojašnjava da se pri ulasku iz trećih zemalja oslobođenje od uvoznih davanja u pravilu odnosi na robu nekomercijalne prirode u ličnoj prtljazi do vrijednosti od 300 eura u cestovnom saobraćaju, odnosno 430 eura u avionskom i pomorskom saobraćaju. Za putnike mlađe od 15 godina propisan je limit od 150 eura.
Ti iznosi odnose se na robu koja se unosi u EU i ne predstavljaju ograničenje cijene stomatološkog zahvata koji je pacijentu već obavljen u Bosni i Hercegovini.
Drugačija situacija može nastati ako putnik preko granice prenosi nove, neupotrijebljene zubne proteze, implantate, stomatološke materijale ili drugu opremu koja još nije ugrađena niti se koristi kao lično medicinsko pomagalo.
Takvi proizvodi mogu predstavljati robu koja podliježe carinskim pravilima, zavisno od namjene, količine, vrijednosti i eventualnih posebnih oslobođenja.
Primjerice, osoba koja u BiH kupi stomatološke implantate i nosi ih u Njemačku radi naknadne ugradnje nalazi se u drugačijoj situaciji od pacijenta kojem su implantati već ugrađeni tokom liječenja.
Postavlja se i pitanje može li carinik zatražiti račun ili dokumentaciju o stomatološkom zahvatu.
Carinski službenici imaju zakonska ovlaštenja provjeravati robu koju putnici unose i tražiti relevantne podatke i dokumente kada postoji razlog za carinsku provjeru. Ipak, iz službenih pravila o unosu robe ne proizlazi opća obaveza da putnik zbog već ugrađenih zubnih implantata ili krunica mora nositi račun stomatologa i pokazivati ga na granici.
Zbog toga ne treba poistovjećivati mogućnost da službenik zatraži određeno pojašnjenje s tvrdnjom da svi putnici s novim zubima moraju imati posebnu potvrdu za prelazak granice.
Bez obzira na carinska pravila, stomatološku dokumentaciju svakako je korisno sačuvati. Račun, nalaz stomatologa, opis ugrađenih implantata i eventualne snimke mogu biti važni ako se nakon povratka u inostranstvo pojave komplikacije ili bude potreban nastavak liječenja.
Posebno je važno da pacijenti koji žive u Njemačkoj ne pretpostavljaju da će tamošnje zdravstveno osiguranje automatski refundirati zahvat obavljen u Bosni i Hercegovini.
Njemačka Savezna stomatološka komora upozorava da se mogućnosti refundacije liječenja razlikuju zavisno od države, vrste zahvata i pravila zdravstvenog osiguranja. Za liječenje izvan Evropske unije ne treba unaprijed računati na povrat novca bez prethodne provjere s osiguravajućom kućom.
Pacijenti koji planiraju ugradnju implantata ili izradu skupocjenih zubnih nadomjestaka trebali bi se prije liječenja raspitati o uslovima eventualnog povrata troškova, naročito ako već imaju odobren plan liječenja u državi u kojoj su zdravstveno osigurani.
Kada je riječ o samom prelasku granice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, za pacijenta s već ugrađenim implantatima ili krunicama nema osnova za automatski obračun carine samo zato što je stomatološki zahvat bio skup.
Carinska obaveza može postati relevantna kada putnik, pored obavljenog liječenja, iz BiH unosi zasebne stomatološke proizvode ili drugu robu koja podliježe prijavljivanju, ograničenjima ili plaćanju uvoznih davanja, piše GP Maljevac.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.