I TO JE ŽIVOT Voda na lokalnim vodovodima "Krivoglavci" i "Konovica" u Tihovićima opet neispravna za upotrebu

Naime, predstavnici Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, u okviru redovnih mjesečnih analiza higijenske ispravnosti vode, izvršili su uzorkovanje na lokalnim vodovodima „Krivoglavci“ i „Konovica“ u Tihovićima. Rezultati mikrobiološkog i fizičko-hemijskog ispitivanja pokazali su da uzorci ne odgovaraju propisanim standardima zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Na lokalnom vodovodu „Krivoglavci“ utvrđeno je prisustvo koliformnih bakterija (35 cfu), dok su na lokalnom vodovodu „Konovica“ u Tihovićima evidentirani Escherichia coli (5 cfu), Enterococcus spp. (10 cfu) i koliformne bakterije (80 cfu). Na osnovu dobijenih rezultata konstatovano je da voda nije zdravstveno ispravna i da njeno korištenje može predstavljati rizik po zdravlje ljudi.

Zbog toga je mještanima ovih naselja, do otklanjanja uzroka zagađenja i ponovnog uspostavljanja higijenske ispravnosti vode, obezbijeđeno snabdijevanje putem cisterni.

Naravno, zdravlje građana mora biti na prvom mjestu i svaka odluka kojom se sprečava korištenje zdravstveno neispravne vode potpuno je opravdana. Međutim, problem je mnogo dublji od povremenog angažovanja cisterni. On seže do pitanja koje se u Vogošći već duže vrijeme postavlja, ali na koje građani još ne dobijaju jasan i uvjerljiv odgovor: zašto dio već izgrađene infrastrukture gradskog vodovoda nije stavljen u funkciju kako bi se stanovnicima padinskih dijelova općine omogućilo uredno snabdijevanje sanitarnom i zdravstveno ispravnom vodom?

Nije riječ o problemu koji se pojavio jučer. O neophodnosti rješavanja vodosnabdijevanja u ovim naseljima govori se godinama. U međuvremenu su u izgradnju vodovodne infrastrukture uložena značajna finansijska sredstva, izgrađeni su određeni rezervoari, dijelovi cjevovoda, ali građani koji bi od te investicije trebali imati najviše koristi i dalje čekaju da voda iz gradskog vodovodnog sistema poteče njihovim domaćinstvima.

I tu počinje priča o odgovornosti nadležnih.

Jer, kakva je korist od izgrađenog cjevovoda ako on ne služi svojoj osnovnoj namjeni? Kakav je smisao ulaganja javnog novca u infrastrukturu koja godinama ostaje izvan funkcije, dok se stanovnici istih tih područja suočavaju s ponavljajućim problemima u kvalitetu vode iz lokalnih vodovoda?

Građane, pritom, ne zanimaju administrativna opravdanja, prebacivanje nadležnosti s jedne institucije na drugu niti beskrajna obećanja da će problem biti riješen. Njih zanima kada će konačno dobiti ono što bi u 21. stoljeću trebalo biti elementarni standard života – zdravstveno ispravnu vodu u svojim domaćinstvima.

Posebno zabrinjava činjenica da se u ovakvim situacijama kao privremeno rješenje iznova pojavljuju cisterne. One jesu neophodna mjera u trenucima kada voda nije za upotrebu, ali nikako ne mogu biti zamjena za funkcionalan i pouzdan sistem javnog vodosnabdijevanja. Njihovo angažovanje trebalo bi biti izuzetak u vanrednim okolnostima, a ne redovna slika neuspjeha da se jedan dugogodišnji komunalni problem konačno riješi.

Cisterne s vodom, u ovom slučaju, nisu samo sredstvo za ublažavanje posljedica. One su i vidljiv podsjetnik na ono što nije urađeno. Podsjetnik da izgrađena infrastruktura ne znači mnogo ako se ne stavi u funkciju, da potrošeni novac sam po sebi nije rezultat i da građani ne mogu živjeti od projekata koji postoje samo na papiru ili u izvještajima o realizovanim investicijama.

Zato bi bilo krajnje vrijeme da lokalna vlast, zajedno s nadležnim komunalnim preduzećem i drugim institucijama, javnosti ponudi konkretne odgovore. Šta je do sada spriječilo stavljanje izgrađenog cjevovoda u funkciju? Koji su radovi još neophodni? Postoje li tehničke, imovinsko-pravne ili administrativne prepreke? Koliko je sredstava potrebno za završetak projekta i, što je najvažnije, kada se može očekivati da građani dobiju vodu iz gradskog vodovoda?

To nisu nevažna pitanja niti politička prozivanja. To su pitanja građana koji uredno izvršavaju svoje obaveze, a zauzvrat očekuju da im lokalna zajednica obezbijedi osnovne uslove za normalan život.

Od lokalne vlasti ne traži se nemoguće. Traži se da ono što je već započeto i finansirano bude završeno i stavljeno u funkciju. Traži se odgovornost prema javnom novcu, ali još više odgovornost prema ljudima koji žive u ovim naseljima.

Jer, nije dovoljno poslati cisternu kada voda postane neupotrebljiva. Mnogo je važnije učiniti sve da građani više ne zavise od nje.

Uostalom, cjevovodi su građeni da njima teče voda, a ne da godinama budu nijemi spomenici neiskorištenih investicija i sporosti nadležnih.

Mještani Krivoglavaca i Tihovića ne traže privilegiju. Traže pravo na zdravstveno ispravnu vodu. A to pravo ne bi smjelo zavisiti od toga hoće li se neko u općinskim kancelarijama konačno sjetiti da završi posao koji je odavno trebalo završiti.

I to je život Voda na lokalnim vodovodima „Krivoglavci“ i „Konovica“ u Tihovićima opet neispravna za upotrebu

Mještani dijela vogošćanskih naselja Krivoglavci i Tihovići, koji se vodom snabdijevaju putem lokalnih vodovoda, ponovo su se našli u nezavidnoj situaciji. Umjesto da bezbrižno koriste vodu iz svojih slavina, primorani su čekati da im se ona, putem cisterni, dopremi do njihovih naselja. Razlog je, nažalost, dobro poznat – voda iz lokalnih vodovoda ponovo nije zdravstveno ispravna.

Naime, predstavnici Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, u okviru redovnih mjesečnih analiza higijenske ispravnosti vode, izvršili su uzorkovanje na lokalnim vodovodima „Krivoglavci“ i „Konovica“ u Tihovićima. Rezultati mikrobiološkog i fizičko-hemijskog ispitivanja pokazali su da uzorci ne odgovaraju propisanim standardima zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Na lokalnom vodovodu „Krivoglavci“ utvrđeno je prisustvo koliformnih bakterija (35 cfu), dok su na lokalnom vodovodu „Konovica“ u Tihovićima evidentirani Escherichia coli (5 cfu), Enterococcus spp. (10 cfu) i koliformne bakterije (80 cfu). Na osnovu dobijenih rezultata konstatovano je da voda nije zdravstveno ispravna i da njeno korištenje može predstavljati rizik po zdravlje ljudi.

Zbog toga je mještanima ovih naselja, do otklanjanja uzroka zagađenja i ponovnog uspostavljanja higijenske ispravnosti vode, obezbijeđeno snabdijevanje putem cisterni.

Naravno, zdravlje građana mora biti na prvom mjestu i svaka odluka kojom se sprečava korištenje zdravstveno neispravne vode potpuno je opravdana. Međutim, problem je mnogo dublji od povremenog angažovanja cisterni. On seže do pitanja koje se u Vogošći već duže vrijeme postavlja, ali na koje građani još ne dobijaju jasan i uvjerljiv odgovor: zašto dio već izgrađene infrastrukture gradskog vodovoda nije stavljen u funkciju kako bi se stanovnicima padinskih dijelova općine omogućilo uredno snabdijevanje sanitarnom i zdravstveno ispravnom vodom?

Nije riječ o problemu koji se pojavio jučer. O neophodnosti rješavanja vodosnabdijevanja u ovim naseljima govori se godinama. U međuvremenu su u izgradnju vodovodne infrastrukture uložena značajna finansijska sredstva, izgrađeni su određeni rezervoari, dijelovi cjevovoda, ali građani koji bi od te investicije trebali imati najviše koristi i dalje čekaju da voda iz gradskog vodovodnog sistema poteče njihovim domaćinstvima.

I tu počinje priča o odgovornosti nadležnih.

Jer, kakva je korist od izgrađenog cjevovoda ako on ne služi svojoj osnovnoj namjeni? Kakav je smisao ulaganja javnog novca u infrastrukturu koja godinama ostaje izvan funkcije, dok se stanovnici istih tih područja suočavaju s ponavljajućim problemima u kvalitetu vode iz lokalnih vodovoda?

Građane, pritom, ne zanimaju administrativna opravdanja, prebacivanje nadležnosti s jedne institucije na drugu niti beskrajna obećanja da će problem biti riješen. Njih zanima kada će konačno dobiti ono što bi u 21. stoljeću trebalo biti elementarni standard života – zdravstveno ispravnu vodu u svojim domaćinstvima.

Posebno zabrinjava činjenica da se u ovakvim situacijama kao privremeno rješenje iznova pojavljuju cisterne. One jesu neophodna mjera u trenucima kada voda nije za upotrebu, ali nikako ne mogu biti zamjena za funkcionalan i pouzdan sistem javnog vodosnabdijevanja. Njihovo angažovanje trebalo bi biti izuzetak u vanrednim okolnostima, a ne redovna slika neuspjeha da se jedan dugogodišnji komunalni problem konačno riješi.

Cisterne s vodom, u ovom slučaju, nisu samo sredstvo za ublažavanje posljedica. One su i vidljiv podsjetnik na ono što nije urađeno. Podsjetnik da izgrađena infrastruktura ne znači mnogo ako se ne stavi u funkciju, da potrošeni novac sam po sebi nije rezultat i da građani ne mogu živjeti od projekata koji postoje samo na papiru ili u izvještajima o realizovanim investicijama.

Zato bi bilo krajnje vrijeme da lokalna vlast, zajedno s nadležnim komunalnim preduzećem i drugim institucijama, javnosti ponudi konkretne odgovore. Šta je do sada spriječilo stavljanje izgrađenog cjevovoda u funkciju? Koji su radovi još neophodni? Postoje li tehničke, imovinsko-pravne ili administrativne prepreke? Koliko je sredstava potrebno za završetak projekta i, što je najvažnije, kada se može očekivati da građani dobiju vodu iz gradskog vodovoda?

To nisu nevažna pitanja niti politička prozivanja. To su pitanja građana koji uredno izvršavaju svoje obaveze, a zauzvrat očekuju da im lokalna zajednica obezbijedi osnovne uslove za normalan život.

Od lokalne vlasti ne traži se nemoguće. Traži se da ono što je već započeto i finansirano bude završeno i stavljeno u funkciju. Traži se odgovornost prema javnom novcu, ali još više odgovornost prema ljudima koji žive u ovim naseljima.

Jer, nije dovoljno poslati cisternu kada voda postane neupotrebljiva. Mnogo je važnije učiniti sve da građani više ne zavise od nje.

Uostalom, cjevovodi su građeni da njima teče voda, a ne da godinama budu nijemi spomenici neiskorištenih investicija i sporosti nadležnih.

Mještani Krivoglavaca i Tihovića ne traže privilegiju. Traže pravo na zdravstveno ispravnu vodu. A to pravo ne bi smjelo zavisiti od toga hoće li se neko u općinskim kancelarijama konačno sjetiti da završi posao koji je odavno trebalo završiti.