Dok se građani Vogošće, Semizovca i okolnih naselja sve češće suočavaju sa redukcijama i višesatnim nestancima vode, dragocjena pitka voda iz sistema gradskog vodovoda nesmetano ističe na kolovoz i otiče u nepovrat.
Nije riječ o nekoliko kapi ili kratkotrajnom curenju koje bi se moglo opravdati nepredviđenim okolnostima. Riječ je o vodi koja, prema svemu sudeći, već duže vrijeme nekontrolisano ističe, natapa saobraćajnicu, oštećuje kolovoz i stvara dodatne probleme učesnicima u saobraćaju i pješacima koji se kreću uz ovu veoma frekventnu magistralnu cestu.
Kako je došlo do pucanja cjevovoda, teško je sa sigurnošću reći. Građani pretpostavljaju da bi uzrok mogao biti povezan i sa građevinskim radovima, odnosno rušenjem jednog starog stambenog objekta koje je na toj lokaciji obavljeno prije više mjeseci. No, bez odgovarajuće stručne provjere nadležnih, sve ostaje samo na nivou pretpostavki.
Ono što, međutim, više nije pretpostavka jeste činjenica da voda otiče, a da problem očigledno nije riješen.
Posebno zabrinjava odnos nadležnih prema ovom problemu. Građani tvrde da su u više navrata ukazivali na kvar i tražili da se reaguje, ali da konkretne reakcije nema. Ako je tako, onda se s pravom postavlja pitanje: koliko je potrebno da pitke vode oteče ulicom da bi neko konačno smatrao da je kvar vrijedan pažnje?
U isto vrijeme, građanima se uvode redukcije vode. Od njih se traži strpljenje, razumijevanje i racionalna potrošnja. Od građana se očekuje da štede svaku kap, dok se pred njihovim očima voda iz vodovodnog sistema izlijeva na ulicu i bespotrebno gubi.
Takva situacija više nije samo pitanje tehničkog kvara. Ona postaje pitanje odnosa prema građanima i odgovornosti onih čiji je posao da se o vodovodnom sistemu brinu.
Jer, kakvu poruku nadležni šalju građanima kada im, s jedne strane, kažu da vode nema dovoljno i da je moraju štedjeti, a s druge strane dozvoljavaju da pitka voda danima ističe iz oštećenog cjevovoda?
Građani nisu odgovorni za dotrajale cijevi, kvarove na vodovodnoj mreži niti za eventualne posljedice građevinskih radova. Oni uredno plaćaju svoje račune i zauzvrat s pravom očekuju redovno i sigurno vodosnabdijevanje. Kada toga nema, najmanje što mogu očekivati jeste da nadležna služba blagovremeno reaguje i otkloni kvar.
Umjesto toga, stiče se utisak da se problem jednostavno prepušta vremenu, dok se teret posljedica prebacuje na građane.
Posebno je paradoksalno što se redukcijama vode praktično kažnjavaju svi građani zbog problema koji očigledno nisu oni izazvali. Ako se već govori o nedostatku vode i potrebi za racionalnim upravljanjem vodnim resursima, onda bi prvi korak morao biti sprečavanje nepotrebnog gubitka vode tamo gdje se on može kontrolisati.
Voda koja ističe iz puknutog cjevovoda nije samo voda koja nestaje. To je i novac građana, resurs koji je prethodno zahvaćen, obrađen i uveden u sistem, a sada bez ikakve koristi završava na ulici. Istovremeno, građanima se zbog redukcija uskraćuje osnovna životna potreba.
I zato ovo više nije samo pitanje jedne puknute cijevi u Semizovcu. Ovo je pitanje prioriteta.
Ako se može pronaći način da se građanima zavrne voda, onda bi se valjda mogao pronaći i način da se zavrne ventil na mjestu gdje ona nekontrolisano ističe.
Građani imaju pravo tražiti odgovor: ko je odgovoran što kvar nije otklonjen, kada je kvar prijavljen, šta je do sada urađeno i kada će problem konačno biti riješen?
Jer dok nadležni šute i dok redukcije traju, voda i dalje otiče u nepovrat.
A građanima ostaje samo da gledaju taj apsurd i pitaju se – je li ovo način na koji se čuva voda i brine o građanima?
I to je, izgleda, život.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.