Zašto je u BiH proizvod iz uvoza jeftiniji od domaćeg? Zašto je Košarac odbio zahtjev mljekara?

Posebno zabrinjava činjenica da uvozimo velike količine proizvoda koje i sami uzgajamo i za koje imamo domaće proizvođače. Dodatni apsurd je što je domaći proizvod često skuplji od onog koji prelazi hiljade kilometara da bi stigao do naših potrošača. Čini se da smo na putu da uništimo sami sebe, jer nam uvoz dominira.

Službeni podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je uvoz u prvih 9 mjeseci 2026. godine bio veći za 8,6 posto, dosegnuvši 24,15 milijardi KM. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 55,5 posto, dok je vanjskotrgovinski deficit premašio 10,7 milijardi KM.

Uvoz iz EU povećan je za 9,6 posto i dostigao je 14,15 milijardi KM. Pokrivenost uvoza izvozom u trgovini s EU iznosila je 72,3 posto. Trgovina sa zemljama CEFTA-e bilježi pad izvoza za 5,1 posto i u devet mjeseci ove godine on je iznosio 2,08 milijardi KM.

Zašto je sve iz uvoza, posebno voće i povrće jeftinije od domaćeg, gdje nastaje problem i šta koči konkurentnost domaće poljoprivrede?

Odgovore smo potražili od Admira Čavalića, ekonomskog stručnjaka i federalnog zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

„Bez obriza na transportne troškove jednostavno ako je poljoprivreda produktivnija, ako bolje ostvaruje ekonomske performanse i slično moguće je shodno klimatskim uslovima ili nekim drugim okolnostima automatizaciji, boljoj privrednoj tehnologiji i slično da se ostvare daleko bolji rezultati po pitanju cijene finalnog proizvoda i usluge. I zbog toga, treba naglasiti da ne možemo očekivati značajno poboljšanje naše performanse u oblasti poljoprivrede bez unapređenja i ulaganja u poljoprivrednu tehnologiju i naravno modernizaciju poljoprivredne proizvodnje kao takve.

Tako da je sasvim je uobičajeno, posebno u oblasti poljoprivrede da jednostavno neke države imaju, da li zbog nekih prirodnih okolnosti, tipa povoljnih finansijskih okolnosti, daleko bolje i lakše razvijanje nekih kultura, tipa susjedna Srbija koja ima ravnice ili Ukrajina na nivou Evrope itd, ili zbog nekih drugih okolnosti koja se tiču ulaganja u poljoprivredu, poljoprivrednu proizvodnu. Neke zemlje članice EU jednostavno ostvare tu konkurentnost  i bez obzira što postoje visoki transportni troškovi, daleko su te izvozne lokacije, svejedno u cijeni se ostvari konkurentnost u odnosu na druge“, ističe Čavalić za Bosnainfo.

Da li postoji dovoljno efikasan nadzor nad formiranjem cijena i maržama u trgovačkom lancu, od uvoznika do police u marketu, i ko bi trebao snositi odgovornost ako domaći proizvođači zbog takvog sistema gube tržište – Čavalić smatra da je teško očekivati od države zaštitu:

„U malom dijelu naše oblasti imamo definisane marže kao takve, s druge strane npr, evo konkretno nafta i naftni derivati, u većini drugih oblasti govorimo o slobodnom formiranju cijena, što znači da apsolutno svaki od aktera ima apsolutnu slobodu prilikom formiranja cijena. Naravno, entitetska ministarstva imaju mogućnost da provjeravaju kako se rade te kalkulacije, ali u načelu to je slobodno formiranje cijena i teško je očekivati sad da će neki nadzor zaštiti naše ponuđače i izvođače.

Njihova najveća zaštita je da postanu produktivniji, a kako postati, moraju imati bolje ekonomske i fiskalne uslove i moraju imati dostupnost tehnologija, subvencija i slično, da ih učini konkurentnim. Ako to nemaju, teško je očekivati da ih država može zaštiti kroz formiranje cijena i ograničavanje konkurencije, posebno u kontekstu sporazuma stabilizacije koji smo potpisali sa EU koji dodatno liberalizuje našu ekonomiju, otvara granice i zabranjuje nam neke prakse koje su ranije bile dozvoljene za domaće proizvođače“, mišljenja je Čavalić.

Staša Košarac odbio zaštiti domaće proizvođače mlijeka i mliječnih prerađevina! Zašto?

Proizvođačima u Bosni i Hercegovini nije jednostavno opstati i biti konkurentan, kad ni nadležni nisu na strani domaćeg čovjeka. Domaći mljekarski sektor nalazi se pred potpunim kolapsom uzrokovanim nekontrolisanim i prekomjernim uvozom mliječnih proizvoda po izuzetno niskim cijenama.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu Staša Košarac, odbilo je zahtjev entitetskih i kantonalnih udruženja proizvođača mlijeka za hitno uvođenje zaštitnih mjera na uvoz mlijeka i mliječnih prerađevina.

U zvaničnom odgovoru Ministarstva koji je na adrese proizvođača stigao prije nekoliko dana navodi se da na osnovu trenutno dostavljenih podataka nije moguće utvrditi ispunjenost zakonskih uslova predviđenih domaćim propisima i međunarodnim sporazumima.

Iz ministarstva objašnjavaju da se prekomjerni uvoz i nastala šteta procjenjuju na osnovu višegodišnjeg perioda od tri do četiri godine, dok su mljekari u svom zahtjevu dostavili podatke samo za 2025. godinu i prvih osam mjeseci 2026. godine.

 „Da li je sad to u skladu sa našim sporazumima ili neka politička igra, pitanje je, ono što je problematično u našim bilateralnim odnosima u jednom trenutku, imali smo te zabrane od strane susjedne Srbije, dakle taj reciprocitet je trebao da slijedi. I u tom kontekstu imaju smisla ove barijere koje bi potencijalno bile. Da li je nadležni ministar zbog toga, konkretno kad govorimo o izvozu mlijeka i mliječnih prerađevina, referiše se na susjednu Srbiju najvećim dijelom i susjednu Hrvatsku, da li možda zbog toga neke političke protekcije i slično, ali generalno nije dobro donositi odluke  na bazi navedenog, već prije svega  zbog ekonomske koristi za samu državu“, kazao je Čavalić za Bosnainfo.

Prema upozorenjima proizvođača, pritisak uvoza doveo je do stvaranja skladišnih viškova koji premašuju 30 posto kod prerađivača. Navode i da je došlo do prekida otkupa te drastičnog pada otkupne cijene svježeg sirovog mlijeka, i to za čak 30 posto u većem dijelu zemlje.

Mljekari tvrde da u takvim okolnostima često rade samo kako bi pokrili troškove goriva. Upozoravaju da se zbog toga farme masovno zatvaraju.

Svima je jasno da je poljoprivreda u Bosni i Hercegovini u teškoj situaciji zbog rasta troškova proizvodnje, nestabilnog tržišta i nedostatka adekvatne reakcije nadležnih institucija.

Domaći proizvođači, posebno mali obrti nisu zaštićeni, svedeni su na puko preživljavanje. I kojom logikom opstati i poslovati u ovako postavljenom stanju na domaćem tržištu!?