Sanal Kajan, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH smatra da se problemi u Mostaru ne mogu posmatrati odvojeno i da iza njih stoji dugogodišnji odnos vlasti prema građanima. „Neodgovorna vlast, pohlepa za novcem i vlast bez osjećaja za zdravlje stanovnika“, kaže Kajan, doveli su Mostar u brojne probleme. U razgovoru za Bosnainfo se osvrnuo i na ono što građane očekuje u narednom periodu.
Bosnainfo: Težak period je iza Vas. Bili ste suočeni sa prijetnjama, ali srećom Općinski sud u Mostaru je donio presudu u Vašu korist. Kakva je sada situacija kad je sve prošlo, da li je osoba koja je prijetila Vama i Vašoj porodici procesuirana i da li joj je onemogućen pristup?
Kajan: Općinski sud u Mostaru prihvatio je i potvrdio optužnicu Kantonalnog tužilaštva HNK, te proglasio krivim i osudio osobu koja mi je putem društvenih mreža upućivala prijetnje i uvrede kroz statuse, objave i komentare. Izrečena je kazna od godinu i po zatvora, uz obavezu plaćanja sudskih troškova. Sloboda govora ne podrazumijeva pravo na prijetnje, klevete i targetiranje.
No, još čekam na procesuiranje osobe u za mene još važnijem slučaju. Riječ je o osobi koja je činila mnogo ozbiljnije i opasnije stvari: prijetila je meni, mojoj supruzi i djeci; provodila dugotrajno psihičko i digitalno nasilje; targetirala nas; poticala mržnju i netrpeljivost; širila govor mržnje; zloupotrebljavala naše privatne podatke; klevetala me pred domaćim i međunarodnim organizacijama i ambasadama; objavljivala moju kućnu adresu, tip i boju vozila koje koristi moja porodica, te koristila više lažnih profila kako bi me online uhodila, uznemiravala i progonila.
MUP HNK i Tužilaštvo zvanično su potvrdili da su po svim zaprimljenim prijavama formirani predmeti, da su poduzete istražne radnje i da je utvrđivanje identiteta osobe ili osoba koje stoje iza anonimnih profila u toku, uz uključivanje državnih i međunarodnih institucija. Vjerujem da će istraga biti dovedena do kraja, da će odgovorna osoba biti identificirana, uhapšena i izvedena pred lice pravde. Vrijeme nekažnjenog digitalnog nasilja mora završiti!
Uskoro očekujem potvrdu još nekoliko optužnica protiv onih koji se kriju iza prividne anonimnosti, misleći da su nedodirljivi dok prijete, vrijeđaju i šire laži. Institucije trebaju da rade svoj posao, a ja ću nastaviti raditi svoj – javno, imenom i prezimenom.
Mnogi me pitaju zašto javno ne objavim ime i prezime nasilnika koji je osuđen. Ime i prezime osuđenog nisam objavio iz vrlo jasnog razloga: poštujem zakon i ne želim objavljivati lične podatke koji se nalaze u presudi. U dokumentu presude nisu navedeni samo ime i prezime osuđenog, nego i njegova adresa, JMBG, podaci o porodici, kao i imena sudije, tužioca, zapisničara i drugih službenih lica. Objavljivanjem neanonimizirane presude mogao bih i sam prekršiti zakon i ugroziti tuđa prava na zaštitu ličnih podataka. Meni nije cilj linč, niti javno crtanje mete bilo kome. Cilj je poruka: prijetnje, govor mržnje, vrijeđanje, online uhođenje i targetiranje nisu bezazleni i mogu rezultirati krivičnom presudom. Dakle, presuda postoji. Krivica je utvrđena. Kazna je izrečena. A lične podatke ne objavljujem jer poštujem zakon, za razliku od onih koji misle da na internetu mogu raditi šta hoće.
Bosnainfo: Posljednjih dana svjedočimo brojnim požarima na području Hercegovine, problemom sa deponijom Uborak, zatim otkazima radnicima Bošnjacima u JP Komunalno Mostar, kako Vi ovo sve komentirate? Požari su nešto s čime se Hercegovina svake godine suočava – sistem je nezadovoljavajući, oprema je zastarjela, a zračna flota se smanjuje. Da li je glavna kočnica što nema Zakon o šumama?
Kajan: Kada je riječ o požarima, nepostojanje Zakona o šumama je apsolutno jedan od ključnih sistemskih propusta koji nam svake godine dolazi na naplatu kroz uništena prirodna bogatstva. Taj pravni vakuum ostavlja prostor za nebrigu i izostanak preventivnog djelovanja. Sličan obrazac neodgovornosti i samovolje vidimo i u lokalnim preduzećima poput JP Komunalno Mostar, gdje pritisci i dešavanja oko radnika predstavljaju još jedan alarmantan pokazatelj odnosa lokalne vlasti.
Ipak, kruna te institucionalne i lokalne neodgovornosti, koja direktno ugrožava živote, jeste deponija Uborak. Podsjećam javnost, 1997. godine otvorena je osavremenjena i proširena deponija Uborak. Prema tadašnjem planu, bila je spremna primati otpad iz Mostara narednih 15 godina. Dakle, ponavljam – isključivo otpad iz Mostara!
Uz poštivanje propisanih standarda odlaganja otpada i odgovorno upravljanje, deponija je trebala služiti gradu do 2012. godine. Sada je 2026. godina, a smeće se još uvijek istresa na Uborku!
Nažalost, neodgovorna vlast Mostara, pohlepna za novcem i bez dovoljno osjećaja za zdravlje stanovništva, naknadno je Uborak pretvorila u regionalnu deponiju. Počelo je dovoženje otpada iz drugih sredina, čime je prostor mnogo brže popunjen, a prvobitna namjena deponije potpuno obesmišljena. Umjesto kontrolisanog rješenja za mostarski otpad, Uborak je ubrzo postao zdravstvena i ekološka bomba, koja je stanovnicima okolnih naselja i cijelog Mostara donijela brojne probleme.
I danas plaćamo cijenu pogrešnih odluka, neodgovornosti i interesa koji su bili važniji od zdravlja ljudi. Uborak je slika i prilika mostarske vlasti koja je odavno postala opasna po zdravlje građana. Godinama slušamo isprazne priče o planu prilagođavanja, sanaciji i zatvaranju ove deponije, a u praksi nije učinjeno gotovo ništa. Odgovorni za ovu situaciju već su odavno trebali biti procesuirani.
Nedavno sam uputio i zakonsku inicijativu tražeći stratešku zaštitu pitke vode kao neotuđivog javnog dobra. Zato je moje insistiranje na ovom pitanju još glasnije.
Od velikog požara na deponiji Uborak, koji je izbio 22. juna, Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH uputio sam više zastupničkih pitanja, inicijativa i urgencija. Tražio sam konkretne podatke o mogućim posljedicama požara po zrak, vodu, hranu i, prije svega, zdravlje stanovništva. Odgovora nema!
Zavod, na čijem se čelu nalazi direktor kojeg se u javnosti povezuje s HDZ-om, nije našao za shodno odgovoriti ni zabrinutoj javnosti, ni izabranom zastupniku u Parlamentu.
Zato javno pitam: Kome ovaj zavod odgovara i čije zdravlje štiti? Posebno zabrinjava pitanje zdravstvene ispravnosti vode koju piju stanovnici istočnog, sjevernog i dijela južnog područja Mostara, kao i okolnih naselja. Nažalost, iz Zavoda za javno zdravstvo HNK su mi odgovorili da ne vrše analize vode još od 2022. godine. Sve oči su sada uprte u Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH.
Izvorište Bošnjaci i vodocrpilište Salakovac, iz kojih se vodom snabdijeva veliki broj stanovnika Mostara, nalaze se u relativnoj blizini deponije Uborak. Riječ je o kraškom području u kojem se podzemne vode mogu kretati složenim i teško predvidivim pravcima. Javnost zato mora dobiti jasan, stručan i dokumentovan odgovor:
Da li je nakon požara ispitana moguća kontaminacija ovih izvorišta i vodocrpilišta?
Da li je voda koju građani svakodnevno piju u potpunosti zdravstveno ispravna?
Do mene dolaze i glasine da Zavod ova izvorišta ne tretira s dovoljnom pažnjom zbog nacionalne strukture stanovništva koje se s njih pretežno snabdijeva. Ne tvrdim da su takve glasine tačne, ali činjenica je da dugotrajna šutnja Zavoda otvara prostor i za takva nagađanja.
Zato pitam: Bi li odnos Zavoda bio isti da je riječ o izvorištima s kojih se pretežno snabdijevaju stanovnici nekog drugog dijela Mostara?
Zavod treba objaviti tačne rezultate analiza. Najbolji odgovor na glasine i nagađanja jesu laboratorijski nalazi, stručne procjene i potpuna transparentnost. A sve je to do sada izostalo. Zato ponovo postavljam ključna pitanja: Da li je Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine od 22. juna bio uključen u praćenje mogućih posljedica požara na deponiji Uborak po zdravlje stanovništva? Ako jeste, šta je konkretno poduzeo?
Da li su izvršene proširene hemijske, mikrobiološke i toksikološke analize vode? Zašto Zavod ignoriše zastupnička pitanja i urgencije?
Istovremeno, imperativ je donošenje jedinstvenog federalnog protokola za javnozdravstveno postupanje u slučajevima požara na deponijama i drugim lokacijama na kojima sagorijeva potencijalno opasni otpad.
Bosnainfo: Nedavno ste istakli ideju gradnje spomen-obilježja “Ljiljan”, na brdu Fortica iznad Mostara, kao centralni spomenik braniocima Mostara. Kakve su reakcije nakon što ste predložili svoju ideju, kakva je daljnja procedura, da li je realizacija moguća?
Kajan: U našem narodu, nažalost, uvijek ima pojedinaca kojima sve smeta. Pa im, eto, smeta i ideja da se poginulim braniocima, ljudima koji su nam izvojevali slobodu, našim očevima, braći, sestrama, majkama i svim našim najmilijima, podigne dostojno spomen-obilježje. Kažu: „Ne treba nam to.“ Pitaju: „Šta će nam?“ A onda obavezno dodaju onu ispraznu rečenicu: „Nismo mi kao oni.“
Ideja izgradnje spomen-obilježja „Ljiljan“ na Fortici iznad Mostara nije tek ideja o podizanju još jednog spomenika. To je krik! To je vapaj zaboravljenih! To je vrisak porodica čiji se glas već tri decenije ne čuje, ne želi čuti i ne želi uvažiti!
Pitaju nas imamo li dozvolu. Pitaju šta će neko drugi reći. Pitaju hoće li se neko naljutiti. Upravo su nas takva pitanja, taj kukavičluk, povijene glave i politika vječnog uzmicanja doveli do toga da Mostar ni više od 30 godina nakon rata nema centralno spomen-obilježje svojim braniocima, pripadnicima Armije i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.
Vjerovatno ne znaju, ili ih jednostavno ne zanima, da su u proteklim godinama u zapadnom dijelu Mostara i njegovoj okolini izgrađeni brojni spomenici HVO-u. Desetine njih! Mnogi su finansirani javnim novcem, iz institucija koje finansiramo svi. Zato javno pitam: imaju li svi ti spomenici uredne dozvole?
Imaju li sve potrebne saglasnosti lokalnih zakonodavnih i izvršnih organa? Jesu li se tada pitali hoće li se neko naljutiti?
Oni kojima smeta da Mostar dobije spomen-obilježje „Ljiljan“ taj simbol očigledno ne doživljavaju kao mi. Oni vide kamen i beton. Mi vidimo svoje najmilije! Za nas je ljiljan simbol njihove žrtve, naše slobode, našeg ponosa i našeg prava na pamćenje.
Zato ću istrajati u ovoj namjeri. To je naš dug prema oslobodiocima Mostara i Bosne i Hercegovine. Dug prema onima koji su dali živote da bismo mi danas bili slobodni, a koje su mnogi vlastodršci, lažni lideri i profesionalni šutljivci odavno zaboravili. Vrijeme pognutih glava mora završiti. Doći će vrijeme kada se šutljivi, nesposobni i uplašeni „lideri“ neće pitati za sve u Mostaru. Mostar će dobiti dostojno spomen-obilježje svojim braniocima. Ljiljan će stajati uspravno. Kao simbol naše žrtve. Naše slobode. Našeg ponosa. I našeg nezaborava!
Bosnainfo: Koji je, po Vašem mišljenju, najveći problem koji Parlament FBiH trenutno ne rješava dovoljno brzo i zašto?
Kajan: Nažalost, moram reći da Parlament niti jedan problem ne rješava dovoljno brzo i efikasno. U to sam se, kao federalni zastupnik, višestruko uvjerio. Sistem je trom, administracija preglomazna, a predugo čekamo i na najobičnije odgovore na zastupnička pitanja koja postavljamo. O konkretnoj realizaciji da ne govorim.
Koliko je sve prekomplikovano svjedoči i činjenica da je zahtjev za pravilno isticanje državnih zastava (koje su pri tome neproporcionalne) ispred zgrade Parlamenta FBiH „u proceduri“ već duže od tri godine.
Uvijek se pravdaju time da ovo pitanje nije riješeno u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i da nemamo krovni zakon ni odluku o tome kako tačno istaknuti državnu zastavu. U nedostatku sistemskog rješenja, a što je odavno bio zadatak Parlamentarne skupštine BiH, potrebno je samo uključiti logiku, jer se radi o minimalnoj korekciji kojom bi institucije za sva vremena regulisale pravilno isticanje simbola države.
Na čekanju su desetine zakona, a ovaj saziv Parlamenta bi eventualno mogao imati još samo jednu sjednicu, čime će okončati svoj mandat sa skromnim rezultatima.
Bosnainfo: Građani su generalno nezadovoljni situacijom, izbori nam se bliže, ovo će biti prvi izbori s novim tehnologijama u BiH. Koliko je realno očekivati da je moguće postići da novi izborni zakon riješi dugogodišnje blokade i osigura ravnopravnost svih građana u Bosni i Hercegovini?
Kajan: Ostaje nam da se nadamo. Od presudnog je značaja osigurati mogućnost nezavisnog, kao i inkluzivnog testiranja i provjere novih izbornih tehnologija prije njihovog stavljanja u punu upotrebu na izborni dan. Sve to mora proći uz prisustvo nezavisnih posmatrača, političkih subjekata i medija, kako bi se dodatno garantovao integritet izbornog procesa.
Ono što zabrinjava je to što u edukaciju birača ulazimo jako kasno. Vrlo je moguće da ćemo imati veliki broj nevažećih glasačkih listića upravo zbog toga što birači neće biti blagovremeno i adekvatno edukovani o novim procedurama glasanja.
Bosnainfo: Kako ocjenjujete rad Vlade Federacije BiH – gdje smatrate da je napravila najveći pomak, a gdje je najviše podbacila?
Kajan: Kao federalni zastupnik koji djeluje iz opozicije, višestruko sam kritikovao rad aktuelne Vlade. Koliko su i kako radili, pokazat će tek vrijeme pred nama, a vjerujem i rezultati izbora.
Od imenovanja aktuelne Vlade FBiH u aprilu 2023. godine, Federacija Bosne i Hercegovine se, kroz emisije trezorskih zapisa, obveznica i pripremu međunarodnih zaduženja, zadužila za nekoliko milijardi konvertibilnih maraka. Ukupan bruto iznos procjenjuje se između 2,5 i 3 milijarde KM. Dug raste, krediti stižu…
Ako se novac ulaže u infrastrukturu, energetiku, razvojne projekte i aktivnosti koje direktno generišu i povećavaju prihode, zaduživanje može imati opravdanje. Problem nastaje kada se kreditna sredstva koriste uglavnom za pokrivanje tekuće budžetske potrošnje, jer tada na leđa budućih generacija prebacujemo ogromne obaveze bez stvaranja novih izvora prihoda.
Bosnainfo: Sve se glasnije priča o “trećem entitetu”, pojedinci pokušavaju i kroz medije da razdvajaju državu i entitet pa imamo situaciju da govore “BiH i RS” kao da RS nije dio države, a niko ne snosi sankcije zbog toga – kako Bosna i Hercegovina da odgovori na ove pokušaje diskreditiranja?
Kajan: Priče o trećem entitetu slušamo već 30 godina. I to najviše osjetimo mi koji živimo na jugu države, posebno u Mostaru, Stocu, Čapljini i Prozoru. Te radikalne snage koje prijete nikada ne smijemo potcijeniti. Službeno, odnosno političko Sarajevo, mora imati mnogo više razumijevanja i pružiti konkretniju podršku probosanskohercegovačkim snagama u Mostaru i na jugu države!
Istovremeno, lokalni probosanski predstavnici i političari iz Hercegovine moraju se trznuti i probuditi iz višegodišnjeg sna. Mostar je nažalost savršena slika tog stanja. Zapušten grad, pun ruševina, s infrastrukturom koja se raspada i nezadovoljnim građanima… Tako izgleda kada se grad godinama ne vodi, nego se prepušta! Tako izgleda kada se više od dvije decenije ide niz dlaku onima koji Mostar ne vide kao građanski, antifašistički i bosanskohercegovački grad.
Tako izgleda kada se na pozicije odlučivanja, posebno među onima koji se predstavljaju kao bošnjački i bosanskohercegovački politički faktor, godinama postavljaju potkapacitirani stranački kadrovi, poslušnici bez vizije, bez hrabrosti i bez stvarne odgovornosti prema gradu i ljudima koji u njemu žive.
Mostar je godinama prepuštan. Dio po dio. Odluka po odluka. Šutnja po šutnja. Kompromis po kompromis. I svaki put kada je trebalo jasno reći “ne”, birala se šutnja. Svaki put kada je trebalo stati u odbranu javnog interesa, birala se stranačka kalkulacija. Svaki put kada je trebalo braniti karakter Mostara, bježalo se u fraze, izgovore i političku trgovinu.
Više od 20 godina gledamo posljedice takve politike. Politike bez kičme. Politike koja se zadovoljavala mrvicama, dok su drugi uzimali prostor, institucije, simbole, javna preduzeća, kulturni identitet i budućnost grada. Posebno je porazno što su se neki ljudi godinama predstavljali kao zaštitnici Mostara, Bosne i Hercegovine i bošnjačkog političkog interesa, a svojim neradom, neznanjem i kukavičlukom doprinijeli su upravo suprotnom. Neki od njih su sjedili na čelu zakonodavnih tijela, a realno ne bi mogli uspješno voditi ni malu mjesnu zajednicu. To je dijagnoza političkog stanja koje nas je dovelo ovdje gdje jesmo.
Mostar danas plaća cijenu loših kadrovskih rješenja, pogrešnih političkih procjena, ličnih interesa, stranačke poslušnosti i višedecenijske šutnje. A pobornici trećeg entiteta u tome vide svoju šansu!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.