Nekadašnje “sirotinjske krave”, kako su koze nazivali zbog slabe mliječnosti, manje učinkovitosti u proizvodnji mesa te manjeg dnevnog prirasta, danas su itekako isplative. Primjer toga je i osmeročlana porodica Tomas iz Gruda, koju hrani stado od sada već 150 grla.
Glava kuće, Ivica Tomas, stočarstvom se bavi već 18 godina. Deceniju svog života posvetio je uzgoju krava, no, kako kaže, ispostavilo se da ovo područje na jugozapadu Bosne i Hercegovine, isplativije za koze.
“Krave nismo mogli puštati napolje, a koze su 10 mjeseci vani, sad su dva mjeseca ‘u kući’, jer se sada jare trenutno, više od pola se okozilo”, priča vlasnik farme “Viraj Rafael”. U okolini su još četiri farme. Ozbiljni su proizvođači, a područje je “Bogom dano za koze”.
Kapaciteti ovog podneblja, dobro su prepoznati, a otkupljivač mlijeka je, prema riječima farmera, uredan platiša što je najvažnije kako mogli opstati. “Od toga živimo, ja i žena smo uposleni u obrtu. Imamo šestero djece koji su uključeni u poslove. Držimo i nekoliko magaraca, ali koze su prioritet”, dodaje.
Lani su, sa 110 koza proizveli oko 45 hiljada litara mlijeka. Od ove godine u stado je stiglo još 40 grla. Uz dobru organizaciju, sve obaveze sami završavaju. Za to je potrebna i mehanizacija, u što su prije nekoliko godina investirali 100 hiljada maraka.
“Posla ima da se razumijemo, teži je nego s kravama, zato što je puno veći obim, koze morate ispuštati, morate svašta nešto, ali može se. Sada je ovo faza kad je najmanje posla, jer su u štali, ne muzu se, a ostalih deset mjeseci je možemo reći full, od puštanja, namirivanja, a treba spremati i zimnicu, dovoziti im hranu, puno, puno posla.”
Biti pravi pastir
Uzgoj krompira i loze također su zastupljeni u ovom kraju, kao i pčelarstvo, no kozlari su ovdje najozbiljniji proizvođači unazad pet godina. Okupljeni su u udruženje “Alpina”, a zahvaljujući prirodnom bogatstvu daju kvalitetne proizvode.
“U krajoliku Bogom danom za koze i raštiku svi jedu k’o u matere”. Koza vam je specifična životinja koja koristi brst, pašu i na ovom kamenitom području za njih je idealno. Mi imamo iznad štale brdo po kojem one deset mjeseci hodaju”, priča Ivica.
Iako živahne životinje, dobar pastir, kako pojašnjava naš sagovornik, zna kako se ponašati s njima. No, sve se može naučiti, a kratki kurs bi uključivao savjet da ih nikada ne puštate ispred sebe. “Biti pravi pastir znači ispred njih ići, pa one za vama, tako da vrlo je zgodno. Moj sin koji ima 14 godina sam čuva 150”, zaključuje Tomas.
Kompletnu posjetu ekipe Agrokluba Grudama, možete pogledati i u videu: