Danas je u Sarajevu održana javna tribina Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca i promocija knjige “Zdravstvo u opkoljenom Sarajevu”. Prisustvovao je veliki broj ljekara koji su ispričali svoja iskustva iz ratnih dana i tešku situaciju sa kojom su se susretali zbog nedostatka medicinskih potrepština, a velikog broja ranjenih koji su svakodnevno pristizali u bolnice.
Autorica knjige prof. dr. Ajnija Omanić godinama se, pored socijalne medicine, posebno bavila zdravstvenom kulturom i historijom. Govorila je o prvim danima rata i nespremnosti kako građana tako i medicinskih radnika.
“Mi, kao zdravstveni radnici, u tom momentu zbog prekida komunikacija, nismo mogli da se javimo na određena mjesta. Odmah smo se prijavili za Teritorijalnu odbranu jer nismo mogli da se vratimo u zdravstvene ustanove. Bila je jedna spontana organizovanost da se uključimo jer smo mi, iza vojske, na prvoj liniji”, podsjetila je Omanić.
Kako je kazala, svi su bili nepripremljeni za rat.
“Mi smo se priključili tamo gdje smo mogli da pomognemo ranjenim”, kazala je Omanić navodeći da je bilo i ljekara koji su napustili bolnice u tom periodu. Zbog toga su pojedine klinike ostale bez kadrova.
“Na ta mjesta su uskočili mladi ljudi koji u to vrijeme nisu bili obučeni da rješavaju ratne rane. Radilo se bez struje”, dodala je Omanić.
Promotor knjige dr. Faris Gavrankapetanović ukazao je na važnost onoga što se dešavalo u Sarajevu tokom rata. Kako je kazao, mnogo ljekara je učestvovalo u izradi knjige, a cilj je bio prikazati organizaciju i funkcionisanje zdravstvene zaštite u vrlo teškim ratnim uslovima, bez vode, hrane, energenata, lijekova, sanitetskog materijala tokom 1.425 dana opsade Sarajeva u kojem su svakodnevno ubijani i ranjavani njegovi stanovnici.
“Bitno je naglasiti da je opsada trajala 1.425 dana, poginula je 11.541 osoba, 1.601 dijete, a ranjeno je skoro 47.000. Međutim, mi smo izlazili na ratišta izvan Sarajeva i sigurno smo liječili još dvadesetak hiljada ranjenika u raznim ratnim bolnicama i hirurškim stanicama. Ovo je jedno kapitalno djelo koje će biti značajno, posebno za mlađe generacije, da vide kako je ta generacija, koja je iznijela zdravstvo tokom opsade, ispunila svoj zadatak”, pojasnio je Gavrankapetanović.
Istakao je da ta generacija ljekara stari i odlaze u penziju.
Dr. Zehra Dizdarević je podsjetila da je tokom rata, ne samo da je bila na prvoj liniji i pomagala ranjenicima i borcima, nego je bila aktivna i u raznim projektima.
“Imala sam veliki broj projekata u ratu jer sam gledala kako da bolnica dobije materijalnu korist. Naši ljekari, sestre, osoblje koje je radilo u Kliničkom centru, nije gledalo hoće li ostaviti djelu kući i doći raditi. Našem narodu smo pokazali da smo neko ko može da očuva ovu zemlju”, dodala je Dizdarević.
Youssef Hajir, hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, poručio je da su radili u užasavajućim uslovima.
“Nije bilo bolnice, nije bilo potrebnog materijala, nije bilo sterilnih rukavica ili gaza, ali smo se snalazili. Međutim, ljudi su se uključili i donosili lijekove iz svoje kuće. Najteže je bilo gledati povrijeđene ljude. Teški su trenuci bili kada su ljudi dovodili djecu. Ustaješ ujutro i počinješ raditi, doručkuješ navečer. Nađeš deset, petnaest minuta”, prisjetio se Hajir.
U Bosnu i Hercegovinu je došao kao stipendista, tu je završio Medicinski fakultet, osnovao porodicu i danas živi tu. Ljekar u penziji danas opet gleda stravične slike iz Gaze, nakon izraelskih napada koji su pokrenuti 7. oktobra prošle godine.
“O takvoj katastrofi i genocidu je suvišno pričati”, dodao je Hajir.