No, za mnoge ljude istiskivanje prištića perverzno je zadovoljstvo koje se nastavilo i u odrasloj dobi.
Koji su razlozi koji nas tjeraju da kompulzivno istiskujemo prištiće?
Ljudima koji su navikli brinuti o svojoj koži gadi se pogled na golemi prišt ili miteser: za njih je riješiti ih se što je prije moguće izvor ogromnog zadovoljstva (također signalizirano otpuštanjem dopamina, hormona sreće), piše Novi list.
Drugi su, s druge strane, jednostavno fascinirani osjećajem gađenja i užasa koji proizlaze iz vizije gnoja koji izlazi iz prištića, dok je nekima borba protiv mitesera i prištića (svojih ili tuđih) opuštajuća i antistresna.
Fenomen uništavanja prištića nekima je toliko ugodan za gledanje da stvara zadovoljstvo čak i ako se vidi na videu.
Naime, na društvenim mrežama (prvenstveno na TikToku) vrlo su popularni videi koji prikazuju pražnjenje inficiranih pora blokiranih sebumom i gnojem, a koji dobivaju milione pregleda.
Već u 1800-ima medicinska literatura govori o ‘kompulzivnom uklanjanju’ prištića i taj problem svrstava u mentalne poremećaje uključene u opsesivno-kompulzivnu sliku.
U praksi, radnja uklanjanja prištića bila bi posljedica neukrotive i neizbježne potrebe, ponavljajuće misli koja obuzima um subjekta i koja se ne može spriječiti.
Opsjednutost prištićima i miteserima, međutim, također može odavati emocionalno stanje tjeskobe ili depresije: često ljudi uznemireni dosadom, tjeskobom ili usamljenošću kompulzivno pritiskaju mitesere i prištiće – slično onima koji grizu nokte ili zanoktice.
Čak i žudnja za perfekcionizmom i želja da uvijek izgledate najbolje razlozi su koji dovode do ove prakse koja se dobro uklapa u druge estetske prakse koje u ozbiljnijim oblicima mogu postati prava patologija: čupanje dlačica s obrva, uklanjanje mrtve kože i dr. male nesavršenosti koje našu reflektiranu sliku čine ružnom.