Nema veze odakle si, već da l’ si raja il’ si papak, životna je filozofija Dragana Marinkovića Mace, koji se iz ratom zahvaćenog Sarajeva preselio u Beograd, gde je nastavio da gradi glumačku karijeru. Od prvog pojavljivanja na sceni stekao je reputaciju čovjeka uvijek raspoloženog za šalu, ali Maca otkriva da se mnoge velike tuge kriju iza tog glasnog smijeha, po kojem je prepoznatljiv.
O 1992. i ratu u Bosni i Hercegovini i danas priča sa suzama u očima. Ne dao bog nikome! U tim trenucima razmišljaš samo da li je ovo poslednja kafa koju sam popio ili mi je ovo posljednji poljubac s osobom s kojom sam se ljubio – rekao je Maca.
Tokom rata u Bosni bio je u rodnom Sarajevu jer, kako je istakao, nije mogao da ostavi majku. Početkom aprila počelo je već da se zakuhava. Ne sjećam se da sam ikad vidio ljepši dan. Proljeće, kera nema na ulici. Zamisli prazne ulice, ništa se ne čuje, samo ptičice. Tišina, ali ona jeziva i uskoro kreće belaj. Taj dan mi nikada nije bio duži u životu jer ne smiješ izaći. Već se ozbiljno zaratilo, ali mi smo sve kontali to će sad da prođe, pa idemo na more u Makarsku. Ja prešao kod mame, a ona stavila jambolija preko televizora i prozora, ako udari granata, da nas ne povrijedi. Nije žena shvatala šta je granata i da to neće zaštiti ništa. Vidim ja počinje pucanje, tenkovi i odjednom samo kako se zgrada ljulja. Pogodili su sprat iznad mene, a vidim kroz onu prašinu mamu, koja je zapalila. Posle sam je zezao da je ostavila sina da ga ubiju – ispričao je glumac i naglasio da se oduvijek predstavlja kao Jugosloven i da ga nacionalne razlike ne zanimaju.
Mnoge Sarajlije mu, kako kaže, zamjeraju što je napustio svoj grad i otišao za Beograd. Još kao dijete, znao sam žestoke momke i da nije bilo njih, ne znam kako bih opstao. Imao sam problema, uglavnom s budalama. Problem je što sam ja u Sarajevu za papke četnik, a u Beogradu sam mudžahedin. Meni ne smeta ničija ideologija, stavovi, dok ne ugrožavaju mene i nekog meni bliskog – dodao je Maca u razgovoru za srbijansku Republiku.