Govoreći o temi “Državna imovina kao garancija opstojnosti BiH” na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, Velić je istakla da bi donošenje pomenutih propisa moralo uslijediti od nadležnih državnih institucija bez daljnjeg odlaganja kako bi se omogućila adekvatna zaštita, racionalno i efikasno upravljanje, te transparentno raspolaganje državnom imovinom. Zadržavanje statusa quo, a imajući u vidu dešavanja na terenu, znači prećutno odobravanje gubitka državne imovine istakla je Velić.
Značaj državne imovine, kako je navela, ogleda se u činjenici da je državna imovina sredstvo za provođenje javne vlasti, te da je usko povezana sa njenim teritorijalnim integritetom i suverenitetom.
Ustav BiH kao i Protokol I Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi pravo na mirno uživanje svog vlasništva, pa tako i Bosni i Hercegovini. Međutim, dodala je Velić, imovinska prava države BiH se negiraju, ugrožavaju a imovina se već u velikoj mjeri oduzima. Osim nekoliko odluka Ustavnog suda BiH i Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom nemamo niti jedan propis koji definiše ili štiti državnu imovinu.
Čak šta više, državna imovina se tretira entitetskim ili kantonalnim zakonima, a o njoj se staraju kantonalni ili entitetski organi (šumsko, poljoprivredno, građevinsko zemljište, vode, putevi itd.) ili niko. Iz navedenog je vidljivo da na nivou države ne postoji odgovarajuća organizaciona struktura koja bi se starala o toj imovini, već imamo nekoliko institucija koje imaju određena ovlaštenja i obaveze, ali za koje ne možemo reći da su odgovorile ovom zadatku (Ministarstvo pravde, Ministarstvo finansija (Sektor za državnu imovinu), Komisija za državnu imovinu, Vijeće ministara, Parlament BiH i Pravobranilaštvo BiH) – istakla je Velić.
Prema njenim riječima, negiranje državne imovine je često povezano sa isticanjem potreba nižih nivoa vlasti, međutim, pri tome se ne govori o činjenici da su niži nivoi vlasti već dobili značajan fond državne imovine i to JLS gradsko građevinsko zemljište kao jedan od najznačajnijih resursa, a entiteti i kantoni su dobili svu imovinu stečenu u postupcima privatizacije bivših državnih preduzeća. Imajući to u vidu može se reći da je podjela imovine već izvršena. Prema stavovima negatora državne imovine, BiH bi trebala ostati bez ikakve imovine, osim što bi trebala zadržati nekoliko zgrada koje koriste državne institucije. U ovom kontestu je također potrebno istaći da BiH garantuje za javni dug, da mora provesti restituciju i sve mjere potrebne za ulazak BiH u EU. Bez imovine Bosna i Hercegovina to ne može uraditi – naglasila je Velić.
Podcrtala je da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće, što znači da se moraju poštovati, čak i ako su suprotne određenim ličnim stavovima. Stavovi ustavnih sudova se u pravilu uvažavaju kao najviši domet pravnog shvatanja koji je iznad političkih stavova, s obzirom da Ustavni sud inkorporira načelo vladavine prava bez kojeg je nemoguće uspostaviti demokratsko društvo. Upravo radi navedenog i činjenice da je dosad Ustavni sud BiH na taj način i djelovao i nije poklekao raznim političkim pritiscima, traži se njegovo reformisanje i isključivanje stranih sudija, a što bi u ovom momentu bilo porazno jer bismo opet dobili instituciju koje ne bi djelovala u skladu sa Ustavom, međunarodnim konvencijama i zakonima, već u skladu sa interesima političkih centara moći – dodala je Velić.
Moramo konstatovati, navela je Velić, da je još otvoreno i pitanje državne imovine izvan BiH, koje je trebalo biti riješeno Sporazumom o sukcesiji, te da bosanskohercegovačka preduzeća nisu u mogućnosti da vrate svoju imovinu koja se nalazi u pojedinim državama sljednicama bivše SFRJ.