Neće biti nikakvih kompromisa kada je u pitanju državna imovina, izjavio je u intervjuu za IIN Preporod Denis Zvizdić, zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine i član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH
Poštovani dr. Zvizdiću, Evropska unija nije dala zeleno svjetlo o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom, Ukrajina i Moldavija su prošle, a naša zemlja je ostavljena do marta 2024. godine. Imajući u vidu političko stanje u vladajućim strukturama na svim nivoima BiH, kako tumačite ovaj potez EU i kakve su šanse naše zemlje da do marta ispuni očekivanja?
Činjenica da je Bosna i Hercegovina, za razliku od Ukrajine i Moldavije, dobila uvjetno otvaranje pregovora, ne smije biti razlog za bilo kakav euroskepticizam, pad u letargiju, teorije zavjere kojima smo, nažalost, postali skloni ili za neargumentovano poređenje s drugima bez samokritike i s pozicije nekoga kome se stalno čini nepravda.
Naprotiv, mogućnost da na bazi kredibilnog i mjerljivog napretka otvorimo pregovore s EU u martu 2024. znači da moramo odbaciti sve zablude o mogućem povlaštenom statusu i biti spremni na odricanja koja će voditi ka napretku i prosperitetu uz imperativno očuvanje najvažnijih državnih interesa. Preduvjet progresa je pozitivna politička volja i iskrena, a ne deklarativna opredijeljenost za strukturne reforme i preuzimanje pravne stečevine EU.
To, naravno, neće biti moguće, ili će biti teško ostvarivo, sve dok kočničari napretka ne prestanu s neproduktivnim i opasnim nacionalističkim i šovinističkim igrokazima i dok mi kao društvo ne odbacimo opsesivnu i lažnu mitomaniju, radikalnu nacionalističku retoriku i agresivno antibosanstvo i ne kažemo jasno “Ne!” takvim retrogradnim procesima i nevjerodostojnim političkim liderima kojima je historijski revizionizam, glorifikacija ratnih zločina i zločinaca i permanentni međunacionalni sukob postao njihov modus vivendi.
Još uvijek sam optimista da možemo uspješno i u predviđenom roku završiti ovaj obiman i težak domaći zadatak, uprkos izuzetno složenom ustavno-političkom sistemu koji je jedan od najkompleksnijih u Evropi, deklarativnom i lažnom europejstvu dijela političkih lidera iz bh. entiteta RS, još uvijek prisutnom otporu prema demokratiji i vladavini prava i uprkos možda i najtežoj prepreci, ustaljenoj matrici nacionalističkog i partokratskog ponašanja koja je već godinama dominantna u političkom životu BiH.
Među glavnim političkim pitanjima oko kojih postoje stalne blokade iz RS-a, ali i najjača sporenja među strankama koje čine vladajuću većinu su državna imovina i NATO integracije. To su, naime, ključne odrednice vanjske politike prema usvojenoj Platformi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dakle EU i NATO integracije. Da li će se po ovim pitanjima praviti kompromisi?
Članstvo u EU i NATO savezu jesu i ostaju najvažniji vanjskopolitički ciljevi Bosne i Hercegovine, jer su to sinonimi za dugoročnu stabilnost, vladavinu prava i ekonomski rast i razvoj. Svjesni smo izazova i opstrukcija kojima na tom putu svakodnevno svjedočimo i koje dolaze od unutrašnjih i vanjskih promotora i nosilaca antibosanskih i antiintegracijskih politika, ali strateška važnost članstva BiH u EU i NATO je kategorički imperativ koji će ove vanjskopolitičke ciljeve držati u permanentnom fokusu državnih institucija i probosanskih snaga sve do njihove potpune realizacije.
Važno je da razumijemo da ovi integracijski procesi predstavljaju najbolju garanciju i zaštitu od bilo kakvih budućih agresivnih ataka na teritorijalni integritet, državni suverenitet, političku neovisnost i međunarodnopravni subjektivitet BiH s jedne, i mogućnost društvene reintegracije i ukupnog napretka u skladu sa savremenim razvojnim, tehnološkim i ekonomskim trendovima s druge strane. I tu ne smije biti bilo kakvog kolebanja, ne smijemo biti zavarani percepcijama koje nisu realne niti razmišljati o nekim drugim, u suštini fiktivnim i neostvarivim alternativama.
Koji je Vaš politički stav po ovom pitanju?
Bosna i Hercegovina je u geografskom, historijskom i kulturološkom smislu organski dio Evrope i uspostavljanjem novog svjetskog poretka čije obrise već sada možemo naslutiti, treba ostati pozicionirana u sferi zapadnog utjecaja ne gubeći kapacitet dobrih i prijateljskih odnosa s brojnim zemljama istoka.
Što se tiče državne imovine, Sporazum o sukcesiji imovine SFRJ kao i brojne odluke Ustavnog suda BiH potpuno jasno i nedvosmisleno konstatuju da je država Bosna i Hercegovina vlasnik cjelokupne državne imovine i da je Parlamentarna skupština BiH jedina institucija koja ima nadležnost da donese zakon o državnoj imovini kojim može biti propisano da se imovina koju neće koristiti državne institucije može dodijeliti na korištenje nižim nivoima vlasti. Treba imati u vidu da u državnu imovinu ulazi i tzv. restituciona masa, tako da je Ustavni sud BiH zauzeo stajalište da je potrebno riješiti i pitanje restitucije odnosno denacionalizacije što je i jedna od obaveza BiH na putu prema članstvu u EU.
Želim potpuno jasno kazati da neće biti nikakvih kompromisa kada je u pitanju državna imovina. Ona je izraz suvereniteta države koja jeste i ostaje njen jedini titular.
Već više od tri decenije naša domovina se suočava s vanjskim i unutrašnjim izazovima njenom suverenitetu, pa čak i prijetnjama ugrožavanjem teritorijalnog integriteta. Već su se desili pokušaji blokade slobode kretanja, stalno se prijeti destruiranjem političkih kapaciteta države Bosne i Hercegovine. Nakon iskustva iz 1990-ih opravdane su zabrinutosti naše javnosti i euroskepticizam. Koji je Vaš odgovor?
BiH je sačuvala svoje historijske granice i u vrijeme Osmanskog Carstva, i Austro-Ugarske Monarhije, i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i u mračnom periodu šestojanuarske diktature i sporazuma Cvetković – Maček, kao i u vremenu agresije 92-95 kao najtežem periodu u hiljadugodišnjoj historiji Bosne i Hercegovine. Pri tome je, kao najstarija srednjovjekovna feudalna država na prostoru Balkana uvijek obnavljala i potvrđivala svoju državnost, što je 1992. krunisano međunarodnim priznanjem i prijemom u Ujedinjene nacije. Dakle, Bosna i Hercegovina je već hiljadu godina neporeciva historijska i kulturna činjenica koja nikada, bez obzira na brojne pokušaje, nije bila uništena kao cjelina.
Svjesni smo da politički i fizički ataci na bosanski državni identitet i njen teritorijalni integritet traju već desetljećima i nisam siguran da će ikada, barem u političkom i ideološko-idonktrinirajućem smislu prestati, jer neprirodni i ponižavajući projekat pretvaranja bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika u pripadnike dijaspore Srbije i Hratske već dugo ima mitomanske karakteristike.
Riječ je, ustvari, o okoštaloj nacionalističkoj i velikodržavnoj ideologiji koja bi rado vidjela BiH bez Bošnjaka, Crnu Goru bez Crnogoraca i Kosovo bez Albanaca, i koja ne želi da prihvati istinu da je BiH jedinstveno državno, društveno i kulturno biće u kojem je uvijek bilo mjesta za drugog i drugačijeg i da su višereligijsko društvo, jednakopravnost naroda i građana i ljudska, komšijska solidarnost Magna karta BiH.
Zbog toga će borba protiv svih oblika hegemonizma i falsificiranja prošlosti odrediti kvalitet sadašnjih i budućih odnosa, procesa pomirenja i ukupnog društvenog prosperiteta, kako u BiH tako i u regionu. Ustvari, čitavom regionu je potreban srpski Willy Brandt kako bi se stvorilo okruženje koje će pogodovati povećanom nivou saradnje, povjerenja i u konačnici pomirenja. Što se tiče stava EU prema situaciji u BiH i Zapadnom Balkanu teško je razumjeti zašto su tako dugo tolerantni prema antibosanskim i antievropskim politikama i političarima koji su u međuvremenu postali realna opasnost za mir i stabilnost u regionu i Evropi.
Zašto je odgovor EU tako slab?
Mislim da većina dužnosnika EU još uvijek nedovoljno pozna historiju i odnose na Zapadnom Balkanu, dok iz iskustva znam da uglavnom ostaju zbunjeni i bez adekvatne reakcije kada se suoče s bahatim i neodgovornim balkanskim političkim demagozima i populistima koji se čvrsto drže premise da je politika sposobnost da se laže u pravom momentu.
Postoje, naravno, i drugi suštinski razlozi gubljenja fokusa na dešavanja na prostoru Zapadnog Balkana i popustljivog stava EU i zapada generalno prema nedemokratskom ponašanju balkanskih političkih lidera, kao što su: sve teže postizanje konsenzusa unutar EU kada su u pitanju vanjska i sigurnosna politika i proces proširenja, dugoročna strategija svođenja utjecaja Rusije u regionu na beningni nivo, jačanje radikalne desnice, porast islamofobije itd. Ipak, dvije činjenice bude optimizam: promjena u strateškom ponašanju i djelovanju EU prema sigurnosnoj arhitekturi na Zapadnom Balkanu uzrokovana agresijom Rusije na Ukrajinu i strahom od tzv. “domino efekta” i snažno prisustvo SAD u Evropi i na Zapadnom Balkanu, kao najvažnijeg i najmoćnijeg vanjskopolitičkog partnera i prijatelja multietničke, antifašističke i demokratske BiH.
Koliko su političari i stranke koje se zalažu za opstojnost Bosne i Hercegovine, kolokvijalno tzv. probosanski blok, spremne imati nadstranačku platformu o ključnim pitanjima za budućnost države Bosne i Hercegovine. Čini se da su pokušaji okupljanja ovih političkih snaga do sada uglavnom propadali? Zašto?
Osnovni razlog dosadašnjih neuspjelih pokušaja okupljanja probosanskih političkih partija u jedinstveni bosanskohercegovački blok nije bio strateške nego personalne prirode, i posljedica je bezuspješnih pokušaja da se na čelo tako ujedinjenog i izuzetno snažnog državotvornog pokreta po inerciji i na osnovu nedefinisanih kriterija “nasljednog prava” postavi osoba koja ne posjeduje niti lični integritet niti liderski autoritet.
Čini mi se da bi svi političari koji žele imati povjerenje građana i koji pretendiraju da vode procese koji su od velike važnosti za državu trebali uvijek imati na umu onaj mudri Rumijev savjet: “Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi ili budi onakav kakvim se predstavljaš.”