Ljetno računanje vremena završava 30. oktobra u tri sata ujutro, kada će se pomicanjem za jedan sat unazad vrijeme računati kao dva sata.
Zimsko računanje vremena počinje zadnjeg vikenda u oktobru, a završava se posljednjeg vikenda u martu, kada pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed ponovno počinje ljetno računanje vremena.
Evropski parlament podržao je još u martu 2019. godine prijedlog Direktive kojom se od 2021. na razini Evropske unije ukida polugodišnje pomicanje sata, a zemljama članicama prepušta odluka o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena.
No to je pitanje zapelo na Vijeću EU pa se i 2022. godine nastavlja po starom – kazaljke se pomiču jedan sat unatrag sa subote na nedjelju.
Čini se da u okolnostima posljednjih kriza, od pandemije koronavirusa do rata u Ukrajini i energetske krize, dogovor država članica EU-a o tom pitanju nije prioritet.
Studije pokazuju da se ljudi zbog pomicanja sata općenito osjećaju lošije i pate od poremećaja tzv. cirkadijanog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i osjećaju umor. Najviše su pogođena djeca i starije osobe.
U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke što, primjerice, utiče na mužnju krava.
O geografskom položaju države ovisi hoće li izabrati trajno ljetno ili zimsko vrijeme.
Primjera radi, kad bi sve zemlje iz srednjoevropske vremenske zone uzele trajno ljetno vrijeme, u Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španije oko 10 sati.
U slučaju izbora zimskog računanja vremena, sunce bi na istoku Poljske ljeti izlazilo u tri sata ujutro.