Nalazimo se u mjesecu kada je dogovoren Dejtonski mirovni sporazum, danas, 27. godina kasnije mi smo na istom. Sporazum je donio mir, ali nije riješio probleme.
Jedan od najvećih političko-pravnih eksperata koje Bosna i Hercegovina ima, prof. dr. Omer Ibrahimagić govorio je za Bosnainfo o političkoj situaciji u BiH, Dejtonu ali i razjedinjenosti unutar nas samih.
Dejtonski sporazum je tema koja se stalno spominje, a postao je kamen spoticanja. Sporazumom je potvrđena nezavisnost BiH, ali je zemlja podijeljena na dva entiteta sa značajnim stepenom autonomije – Federaciju BiH i Republiku Srpsku – što i danas stvara probleme u funkcionisanju.
“Taj sporazum je s početka okarakterisan kao nepravičan sporazum iz razloga što su ageresori od strane međunarodne zajednice amnestirani i pretvoreni u mirotvorce. Ti agresori, faktički, sa žrtvama agresije uz navodno uredno posredovanje Amerike i EU u Dejtonu napravili su jedan sporazum na štetu žrtve, zemlje koja je bila skoro četiri godine pod agresijom Srbije i Hrvatske, odnosno savezne Republike Jugoslavije uključujući tada Srbiju i Crnu Goru”, ističe Ibrahimagić, pravni ekspert za Bosnainfo.
Podsjetimo, tim dokumentom, Dejtonskim mirovnim sporazumom, službeno je okončan skoro četverogodišnji rat, a Bosna i Hercegovina je ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih.
Glavni akteri mirovnih pregovora bili su u konačnici i potpisnici Dejtonskog sporazuma – predsjednik RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman te srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu. Sve tri države nastale su raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Dejtonski sporazum, smatra Ibrahimagić nekako se mogao podnositi u vrijeme kada je OHR osjetio svoju funkciju.
“Član 4.5 Ustava Bosne i Hercegovine iz Dejtona oni su proglašeni od Evropskog suda za ljudska prava kao suprotni Evropskoj konvenciji. Ja sam 1998. godine u povodu 50 godišnjice Pravnog fakulteta u svom referatu rekao da su članovi 4.5. suprotni Evropskoj konvenciji. Više od 10 godina kasnije 2009. godine to je utvrdio i Evropski sud za ljudska prava presudom protiv Bosne i Hercegovine, a na primjeru Sejdić i Finci i kasnije onim tužbama koje su uslijedile.
Tako da su američki pravnici vidjevši taj član 4.5 koji su ustvari nametnule Srbija i Hrvatska pregovaračima, onda našli u izrazu Aneks 10., a to je instaliranje visokog predstavnika kako bi Bosna i Hercegovina mogla funkcionirati. Sa članom 4.5 Ustava BiH država Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati, zato što su nam nametnuli faktički kontrolu sateliti Srbije i Hrvatske unutar Bosne i Hercegovine koje su kasnije nazvali Republika Srpska (RS) i HDZ faktički nastavio svoju funkciju o rušenju BiH”, pojašnjava profesor Ibrahimagić.
U preambuli stoji da su Ustav donijeli Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, Ostali i građani BiH. A u članu 4. i 5. nema Bošnjaka, Srba, Hrvata Bosne i Hercegovine. Imaju Bošnjaci i Hrvati u FBiH i Srbi u RS. A ostalih građana nema nikako. Evropski sud za ljudska prava je rekao da zbog toga nije u skladu sa evropskom konvencijom.
Dejtonsko ustavno uređenje postalo je jedan od osnovnih problema u funkcioniranju moderne BiH, ali i prepreka na njenom putu prema euroatlantskim integracijama. Ono je postalo prepreka i samom unutarnjem funkcioniranju države i predmet sporenja između političkih opcija u vezi s tim kako bi BiH trebala izgledati kao država u budućnosti i kakvo bi njeno unutrašnje uređenje trebalo biti. U proteklim godinama, nije postignut konsenzus niti o jednom prijedlogu ustavnih promjena.
Politički jaz među političkim predstavnicima u vezi s izmjenama ustavnog uređenja BiH odrazio se na sve sfere života.
“Ne treba zaboraviti da je tek u vrijeme Dejtonskog pregovaranja da li je to nekad između 1. i 21. novembra 1945. da Zapadna Federacija nije pogledala, a koja je ustanovljena Washingtonskim sporazumom, znači Austrougari opstuiraju HDZ ili Hrvatska demokratska zajednica! Odnosno, ostaci Hrvatske Republike Herceg Bosne, tako da kada je OHR 2005/2006. godine prestao da vrši svoju funkciju. Dakle, to je da otklanja opstrukcije i blokade u radu države i Federacije, a u to vrijeme je nekako i Dodik došao na vlast, pa poslije toga se sa Čovićem dogovorio da aktivnije reaguju na rušenju države Bosne i Hercegovine, a OHR nije poduzimao nikakve mjere niti sankcije”, priča profesor za Bosnainfo.
Spomenuo je i Christiana Schmidta i iskazao svoje mišljenje:
“Čovjek nešto pokušava, ali se ne snalazi, tako da kažem, svi zajedno trpimo i ovo sve što se dešavalo u vrijeme izbora pokazalo se naličje te politike RS-a i HDZ-a u samom izbornom procesu. Prema tome, ako OHR ne bude profunkcionirao u skladu sa Aneksom 10. član 5, a to je da sankcionira antidejtonsko djelovanje onda ćemo još niz godina biti u jednom takvom položaju nefunkcionalne države Bosne i Hercegovine, to je moje mišljenje.
Vrlo je važno da OHR opstane u Bosni i Hercegovini do ulaska države u Evropsku uniju i NATO pakt, inače kao što vidite mi se ni oko čega ne možemo dogovoriti u Federaciji, zahvaljujući opstrukcijama HDZ-a, kao i na državnom nivou, u državnim organima zahvaljujući blokadi RS-a na čelu sa Dodikom i njegovom strankom”, poručuje Ibrahimagić.
Uvaženi profesor podsjetio nas je sve na važnost identiteta Bošnjaka, naše nacionalosti i državne samostalnosti.
“Unutar Bosne i Hercegovine, ljudi, misleći negdje od dolaska Turaka 1463. godine pa sve do sticanja njene nezavisnosti i suverenosti 1992. godine, nisu smjeli da pišu i govore istinu o Bosni i Hercegovini. Tako da je vrlo malo vremena ostalo nama i zadnjih evo 30 godina od 1992. godine, od kako je Bosna i Hercegovina postala nezavisna i suverena država, imali mogućnost da kažemo šta mislimo o sebi, o svojoj državi, o svom narodu. 1993. godine muslimani nisu priznavani kao nacija, kao narod. Sada mogu da kažu da su Bošnjaci i da nastave jednu tradiciju naroda Bošnjačkog koji je živio, Bošnjana u srednjem vijeku, islamske vjeroispovijesti u tom vremenu. Jedna istina o nama samima, mi smo stara nacija, a kasno smo priznati kao nacija i kasno je Bosna i Hercegovina priznata kao nezavisna i suverena država”, naglašava Ibrahimagić za Bosnainfo.
Veliki problem naše države koji itekako ide u prilog našim neprijateljima, jeste razjedinjenost unutar nas samih, Bošnjaka.
“Ova razjedinjenost sada upravo dolazi iz tih razloga, a drugo zbog svih razloga o kojima sam govorio, Naša politika unutar BiH kompletno je suprotna demokratskim vrijednostima i drugi su skloni korupciji, podmićivanju bez kazne, a političari su najplaćeniji “radnici” unutar BiH koji ne rade svoj posao, tako da je nastalo jedno anarhično stanje. Političke stranke su postale najuspješniji i najsigurniji poslodavci, oni koji osiguravaju visoke plate bez rada. I odatle ta razjedinjenost u političkom životu Bosne i Hercegovine i ne samo kod Bošnjaka, već i kod Srba i Hrvata samo što su oni putem Hrvatskog narodnog sabora stali na jedan privid da se neka vlast proglasi istinom, a laž je da su Hrvati ovdje na udaru i da su neravnopravni.
Proći će dosta vremena da se bošnjačke stranke, da se političko stanje stabilizira i da se izborni zakon promijeni, da mandati pripadnu stranici, a ne zastupnicima”, kazao je između ostalog uvaženi profesor Ibrahimagić.
Naglasio je za kraj našeg razgovora da se Izborni zakon treba mijenjati i da se međunarodna zajednica založi da mandati pripadnu stranci, a ne zastupnicima.
Podsjećamo, Izborni zakon BiH sada u svom članu 1.9. utvrđuje da mandat pripada izabranom nositelju mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi neovisnih kandidata koja ga je predložila na kandidacijskoj listi. Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima.
Upravo ovo profesor smatra da treba biti promijenjeno.