“Izbori su manje-više potvrdili stari koncept postojanja vlasti u Bosni i Hercegovini, prema tome, dominacija etnonacionalnih stranaka bez obzira što takva slika formalno Predsjedništvo nije, ali tehnologija vlasti je ostala ista, sve se dijeli na tri. U tom kontekstu podijela zapravo bez obzira na to ko nominalno dođe na vlast, zastupa sličan ili isti koncept predstavljanja naroda”, priča za Bosnainfo prof. dr Salih Fočo, sociolog, profesor Filozofskog fakulteta UNSA i autor više od 300 knjiga i naučnih i stručnih radova iz oblasti sociologije i teorije društva.
Profesor smatra kako je to od starta pogrešno jer upravo stranke ne predstavljaju narode, one predstavljaju prije svega svoje birače i stranke su zapravo političke stranke koje se bore za vlast. One su sebi praktički skrbile i obezbijedile legitimitet da predstavljaju narode i to je zapravo najveći problem bosanskohercegovačke političke scene.
Neke promjene ipak imamo bar kad je riječ o poziciji Bošnjačkog člana Predsjendištva BiH, a to je da Bakir Izetbegović, lider SDA nije uspio izboriti mandat. Denis Bećirović kao kandidat 11 stranaka uspio je ubjedljivo pobijediti.
“Drugi pak aspekt koji pokazuju izbori jeste da su građani voljni i željni promjena i zbog toga Bećirović kao jedna svježina, pa i Komšić u odnosu na dominaciju nacionaliteta pokazuju volju biračkog tijela da građani žele promjene, ali te promjene su zapravo uokvirene u već dati šablon odnosa koji je stvoren na prostoru BiH gdje se promjene sporo ili skoro da nemoguće bitnije mijenjaju.
Tome naravno najviše doprinosi stanoviše stranaka iz RS-a koje nastoje da osamostale u političkom pa i u izbornom smislu RS i time zapravo njihov koncept stalno, koje oni njeguju, dovodi u pitanje Bosnu i Hercegovinu i promjene koje su moguće i koje su poželjne da bi se ona priključila evropskim integracijama”, kazao je profesor Fočo za Bosnainfo.
Mora se istaći i činjenica da se uporno svi kojih se ne tiče, miješaju u politiku BiH, nameće tezu da su Bošnjaci izabrali sebi dva predstavnika. Zašto se takvo nešto nameće i forsira princip nacionalna pripadnost ispred vrijednosti čovjeka, profesor pojašnjava:
“To je zapravo u samom staru pogrešan princip koji daje politički rezultat, jednostavno HDZ nema politike ni SDA nema politike izuzev nacionalizma i natječu se u tome ko će biti veći nacionalista i to je koncept tri političke stranke. To je šema koja uspijeva već devete izbore i zato oni nisu željni ni voljni promjena, jer zapravo koja je vrijednost bilo koje politike koju su ponudili kao promjenu, zapravo nisu ništa ponudile već 20 godina osim nacionalnu i religijsku pripadnost, a to građani već imaju. Ne nude bolji život, ne nude pravni sistem i poredak! Niste čuli ni od jedne nacionalne stranke da se uspostavi vladavina prava i jednakost pred zakonom već naprotiv, oni to prešućuju i osporavaju bilo koji koncept promjena“, ističe profesor Fočo.
Etnonacionalne stranke su po Dejtonskom sporazumu dobile mogućnost da imaju legalitet u predstavljanju naroda, a da zapravo nemaju odgovornost za političku vladavinu ili opće za svoje postupke koje ostvaruju na političkoj sceni, posebno osvojene vlasti.
U razgovoru s uvaženim profesorom dotakli smo se i izjava Milorada Dodika, koji je prokomentirao pobjedu Bećirovića na način da je dobro što je baš on ušao u Predsjedništvo BiH, a ne Bakir Izetbegović i da on to smatra “olakšicom za svoje ciljeve”.
“Dodikove izjave se ne mogu uzeti za ozbiljno, zbog toga što su one često podložne promjenama od njega samog i zbog toga taj koncept na neki način govori da on želi autirati Bećirovića kao čovjeka koji nema legitimno predstavljanje iza sebe, kao jedne narodne stranke, jedne nacionalne stranke, jer zapravo nacionalne stranke se jako dobro sporazumijevaju. Na način, meni to- tebi to, i to u prostoru u kojem oni smatraju da su vodeće i zbog toga su nacionalne stranke ovladale svim društvenim dobrom. Danas je iluzorna vlast u Bosni i Hercegovini jer sve se zapravo prelama preko političkih stranaka”, stava je Fočo.
Sve su silnice okrenute prema Bosni i Hercegovini i njeni susjedi je ne ostavljaju na miru, konkretno, trenutno najviše Hrvatska svojom retorikom narušava dobre odnose, jer stari ideali nisu umrli, ali srećom ni borba naših ljudi za očuvanje države i prava građana Bosne i Hercegovine.
“Hrvatska politika očito se vratila na 90-te godine, na prvobitni Tuđmanov koncept da dio BiH pripoji sebi. Time oni nastoje zaokružiti ili podebljati svoju teritoriju i na djelu je jedna potpuno pronacionalistička Hrvatska. Nedobrosusjedska politika prema Bosni i Hercegovini jer žele da podijele Bosnu i Hercegovinu, a ne da omoguće da ona funkcionira kao samostalna i neovisna država”, tvrdi profesor Fočo.
Mnogi se u raspravama dotiču identiteta Bošnjaka i u konačnici opstojnosti države kao takve, da li se može desiti da se to izgubi, profesor Fočo je kategoričan u stavu:
“Ne može se desiti da izgubimo identitet zato što je vrijeme odmaklo, ovo su retrogradne politike i one imaju uspjeha zbog toga što ne postoji jedna probosanska jasna politika i sve snage koje smatraju da su probosanske, zapravo su na neki način sebe autirale sa komadima vlasti kojima se zadovoljavaju. Stalno trguju sa etnonacionalnim strankama bez jasne vizije i koncepta BiH da ona funkcionira kao normalna država i da se u njoj ostvaruje vladavina prava, a da se u tom konceptu zapravo ostvaruju svi bitni elementi koje jedna država treba da ima”.