O liku i djelu Kasimu Prohiću u amfiteatru Srednje škole Konjic govorili su dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Kenan Šljivo i rukovoditelj Katedre za historiju umjetnosti Senadin Musabegović, saopćili su organizatori.
“Djelo Kasima Prohića je kompleksno djelo estetičara, koji svoju estetičku misao širi na čitav spektar socijalnih, povijesnih, društvenih, egzistencijalnih pitanja i predstavlja jedan biser u filozofskom, a ja bih rekao, i cjelokupnom humanističkom stvaralaštvu bivše, a i sadašnje zemlje. Ono što je danas važno istaknuti jeste da Konjic i ljudi koji njeguju ovakvu vrstu kulture pamćenja čine jednu važnu stvar za cijelu zajednicu, jer na taj način djelo Kasima Prohića živi u mislima i ostaje u srcima novih generacija, i to je nešto što je posebno vrijedno i važno istaknuti”, rekao je Šljivo.
Musabegović je istaknuo da je mišljenje Kasima Prohića bilo zasnovano na tome da nema jednostavnih rješenja i da život treba promatrati u svojoj kompleksnosti.
“Kasim Prohić je jedan model otvaranja nas ka svijetu, na način da nikada ne izgubimo sami sebe, ustvari nikada kada se otvaramo ka svijetu, nije da se samo asimiliramo, adaptiramo, postanemo neko drugi i da pobjegnemo od samih sebe. Kasim Prohić se itekako bavio problemom prostora. Konjic i njegov prostor, kroz koji je on mislio svoju vlastitu intimu, sebe, jer on se sjećao Konjica, svoje vlastite kuće, ali sjećajući se kuće privikavamo se da stanujemo sa samima sobom, ustvari da prihvatimo sami sebe. On je na jedan način prihvaćajući Konjic, kao i svoju vlastitu kuću, prihvaćao samog sebe i otvarao se ka svijetu”, kazao je Musabegovića.
Kasim Prohić je bio bosanskohercegovački filozof, profesor estetike i savremene filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Rodio se u Glavatičevu, kod Konjica 1937. godine. U svom rodnom gradu je završio gimnaziju, a tokom školovanja pisao je poeziju i objavljivao u omladinskim časopisima.
Na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao je 1960., a već sljedeće godine je izabran za asistenta profesora Fohta na katedri za estetiku.
Godine 1980. objavljuje u “Nolitu” studiju “Prizma i ogledalo”, koja sadrži tri velika eseja o autorima čuvene kritičke filozofske škole: Lukaču, Blohu i Adornu. Za “Prizmu i ogledalo” dobio je nagrade Nolit i Veselin Masleša.
Iste godine postaje dekan Filozofskog fakulteta, a na dužnosti ostaje tri godine, kratko do pred svoju smrt. Umro je sa navršenih četrdeset sedam godina u zagrebačkoj bolnici Rebro 30. studenoga 1984. godine, a sahranjen je u Konjicu.
Kasimu Prohiću je posthumno, 2003. godine, dodijeljena Plaketa sa zlatnim grbom općine Konjic.