IT

Svemir možda krije “kosmičke vampire”, ali ne u sjeni već svima pred očima

Nova studija istražuje neke od najsjajnijih zvijezda Mliječne staze, posebno "Be" zvijezde (zvijezde tipa B), koje karakterizira brza rotacija, vrlo plava i jarka svjetlost te te tkozvana Balmerova emisija svjetlosti iz atoma vodika.

FOTO: ILUSTRACIJA/CITECHDAILY
FOTO: ILUSTRACIJA/CITECHDAILY

Suprotno očekivanjima, čini se da ove zvijezde imaju manje kozsmičkih suputnika od drugih zvijezda tipa B.

Predvođen astronomom Jonathanom Doddom sa Univerziteta u Leedsu, tim znanstvenika je koristio astrometriju za praćenje kretanja zvijezda. Rezultati su otkrili da su Be zvijezde imale iznenađujuće nižu stopu suputnika. Međutim, pri ispitivanju različitog skupa podataka koji se fokusirao na veće razmake, stopa pratilaca za B i Be zvijezde na većim orbitalnim udaljenostima činila se sličnom.

Nova teorija evolucije zvijezda

To odstupanje navelo je znanstvenike da predlože teoriju koja kaže da nestali suputnici možda nisu odsutni, već da su umjesto toga, mogli postati žrtve gravitacijskih interakcija, prilazeći previše blizu Be zvijezdama da bi ih se otkrilo, piše Zimo.

Promatrali smo način na koji se zvijezde kreću po noćnom nebu. Ako se zvijezda kreće ravnom linijom, znamo da postoji samo jedna zvijezda, ali ako ih je više od jedne, vidjet ćemo lagano kolebanje ili, u najboljem slučaju, spiralu, pojašnjava Dodd.

Otkriće dovodi u pitanje konvencionalne ideje o evoluciji zvijezda. Tijekom posljednjih desetak godina astronomi su otkrili da je binarnost nevjerojatno važan element u evoluciji zvijezda. Sada se više krećemo prema ideji da je ta evolucija još složenija te da trostruke zvjezdane sisteme treba uzeti u obzir, kaže René Oudmaijer, astrofizičar sa Univerziteta u Leedsu.

Studija vezana za navedeno otkriće nedavno je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society i otvara nove puteve za razumijevanje formiranja, rasta i nestanka zvijezda u našoj galaksiji. Ti trinarni sistemi mogu poslužiti kao prethodnici neutronskih zvijezda i crnih rupa, akumulirajući dovoljno mase tijekom svog životnog vijeka sagorijevanja vodika da kolabiraju u te guste, masivne kozmičke entitete.