“Nedavno sam sjedila s prijateljicom u jednom kafiću u svom gradu u Dalmaciji kad se stolu pored našeg približila mlada žena s djetetom i starijem čovjeku kazala kako su ona i njen sin gladni, pa ako im može dati nešto novca.
Starac je bez oklijevanja posegnuo u svoj novčanik i dao im nekoliko kovanica. Po izgledu je zasigurno umirovljenik, pa sam pomislila kako uz, vjerojatno malu mirovinu, daje novac mladoj ženi koja bi mogla negdje raditi i zaraditi, a ne prositi novac i u tu svrhu koristiti dijete.
Žena je s djetetom došla i do našeg stola i ponovila istu rečenicu. Pitala sam je zbog čega prosi i zašto ne ide negdje raditi, te kako može takav primjer života davati vlastitom djetetu (ako je to uopće njezino dijete). Kazala sam joj i kako je odjevena bolje nego ja i moja prijateljica s kojom sam sjedila u kafiću”, piše čitateljica Fenix magazina.
Žena joj je, nastavlja, odgovorila da posla nema, a inače bi radila.
“Rekla sam joj da to nije istina jer u nedostatku radnika, u Hrvatskoj sve češće zapošljavaju čak i Nepalce kojih je u Dalmaciji sve više.
Moju napomenu nije komentirala, ali je upitala: – Hoćete mi dati nešto novca?
Rekla sam joj kako joj neću dati ništa. Potom je postala drska i rekla: “Sreću vam vašu vrag odnio. Nepalci rade svakakve poslove. Ja sam žena, ne mogu to raditi”.
Odgovorila sam joj kako je može biti sram, kako u Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj stranoj zemlji žene koje dođu, ne samo iz Hrvatske nego i iz drugih zemalja, rade svašta. Nerijetko čiste po bolnicama i kućama da bi preživjele. A ona zarađuje novac proseći. To je najlakše. Sram Vas bilo, rekla sam joj.
Nije mi odgovorila, već se udaljila psujući, i nastavila prositi i ljude moliti za novac”, navodi se u pismu.
Cijelo pismo možete pročitati OVDJE.