U današnjoj presudi vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine Sud je sa šest glasova za i jednim protiv odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Sud je utvrdio da trenutni politički sistem Bosne i Hercegovine daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, društvene, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora. Dodaje se kako„konstitutivni narodi“ očigledno uživaju povlašten položaj u sadašnjem sistemu.
U sastavu sudija koji su donijeli presudu našli su se Gabriele Kucsko-Stadlmayer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Eicke (Velika Britanija), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Lulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal) i Anne Louise Bormann (Danska).
Sud je naveo da se Kovačević u suštini žali da zbog aranžmana podjele vlasti, da Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već etnokratija u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.
“Sud je uzeo u obzir historijski kontekst, prije svega da je cilj spornih aranžmana podjele vlasti bio okončanje brutalnog sukoba obilježenog genocidom i ‘etničkim čišćenjem’. Priroda sukoba je bila takva da se nije mogao osigurati mir bez pristanka na ‘konstitutivne narode’”.
Stoga se ne može isključiti da bi postojanje gornjeg doma sastavljenog samo od predstavnika tri dominantne etničke grupe bilo prihvatljivo u kontekstu Bosne i Hercegovine, pod uslovom da su ovlaštenja Doma naroda ograničena na precizno, usko i strogo definisane vitalne nacionalne interese “konstitutivnih naroda“. Međutim, donošenje svih zakona zahtijeva saglasnost Doma naroda. Iz tog razloga, u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti društva. Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora”, navodi se u presudi.
Građanski princip
Sud je takođe naveo da je reforma izbornog sistema neispunjena međunarodna obaveza Bosne i Hercegovine. Podsjećaju da, nakon što je postala članica Vijeća Evrope 2002., Bosna i Hercegovina se obavezala na to da će „u roku od godinu, uz pomoć Evropske komisije za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija), preispitati izborno zakonodavstvo shodno standardima Vijeća Evrope, i izmijeniti sve što je potrebno”. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope je, od tada, redovno podsjećala Bosnu i Hercegovinu na ovu obavezu i pozivala je da usvoji novi Ustav s ciljem prelaska sa „etničkog na građanski princip“.
Dalje se navodi kako Sud nije našao nijedan razlog da odstupi od svoje sudske prakse, posebno od presuda Sejdić i Finci, Zornić i Pilav, u kojima je Sud utvrdio diskriminaciju osoba koje ne pripadaju „konstitutivnim narodima“ u Bosni i Hercegovini, i onih koji ne ispunjavaju kombinaciju uslova etničkog porijekla i mjesta prebivališta u pogledu njihovog prava da se kandiduju za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Sud je takođe naveo da se Komitet ministara Vijeća Evrope 7. juna 2023. godine bavio statusom izvršenja presuda iz grupe Sejdić i Finci i donio odluku po tom pitanju. Konačno, iako Konvencija nije zabranila državama članicama da različito tretiraju različite kategorije stanovništva kako bi ispravile “stvarnu nejednakost” među njima, nijedan od “konstitutivnih naroda” nije bio u položaju ugrožene manjine.
“Naprotiv, “konstitutivni narodi” očigledno uživaju povlašten položaj u trenutnom političkom sistemu”, ponovili su.
Sud je stoga odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. u vezi sa pritužbom podnositelja predstavke koja se ticala sastava Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Kovačević se žalio i na to da je na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine njegov izbor bio ograničen na one kandidate koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati, jer samo stanovnici Republike Srpske imaju pravo glasati za one kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Ograničeno pravo glasa
Pored toga, oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda nemaju uopšte pravo da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo. Kovačević smatra da je zbog takve kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija njegovo zakonsko pravo glasa ograničeno na način koji ga diskriminiše prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi.
Pošto je Sud već utvrdio da ova kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12. u kontekstu učešća na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zaključio je da isto važi i za glasanje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Naglašava se kako Kovačević nije imao mogućnost da glasa za kandidate koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda (pošto oni nemaju pravo da se kandiduju). Nadalje, budući da mu je prebivalište u Federaciji, Kovačević nije imao pravo da glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi. Stoga, dodaje se, za razliku od Bošnjaka i Hrvata u Federaciji i Srba u Republici Srpskoj, Kovačević nije adekvatno zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu. “Njega, dakle, različito tretiraju prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi”, navodi se u presudi.
Sud je pritom naveo da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke tiču se svih građana Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu.
Osim toga, Sud je zauzeo stav da stvarna politička demokratija, zasnovana na slobodnom pravu glasa, najbolje doprinosi očuvanju mira i dijaloga. Stoga, naglasili su kako glasanje na izborima mora biti zasnovano na političkom, a ne na etničkom kriteriju. Čak i kada bi se zadržao neki vid etničkog predstavljanja, on bi morao biti sekundaran političkom predstavljanju, ne bi smio diskriminisati ostale i građane Bosne i Hercegovine i morao bi uključivati etničku zastupljenost na nivou cijele države.
Sud odbio pritužbu
S druge strane, povodom pritužbe Kovačevića da je teritorija Bosne i Hercegovine podijeljena na izborne jedinice, da su neki članovi Predstavničkog doma (donji dom državnog parlamenta) birani sa kompenzacijskih lista, te da delegati u Domu naroda (gornji dom državnog parlamenta) nisu direktno birani, Sud se jednoglasno složio sa Vladom da podnositelj nije iskoristio sva pravna sredstva dostupna na nacionalnom nivou, a posebno ustavnu žalbu. Stoga je Sud odbio ovu pritužbu.
Sud je presudio, a u prevodu bi značilo da je BiH obavezna da promijeni Ustav, pa onda i Izborni zakon. Država na taj način postaje jedna izborna jedinica, tj. kad je u pitanju glasanje, članovi Predsjedništva BiH te delegati u Domu naroda BiH moraju se birati na području cijele države, a ne, kao dosad, iz entiteta. Takođe, ovim izmjenama omugućava se i onima iz reda ostalih da se kandiduju na izborima. Ali…
Istorijski važna presuda – (još jedna) na papiru. Ukoliko se vratimo unazad te pogledamo i ostale gorepomenute presude navedenog suda, utoliko će nam biti jasno u koja smo doba. Sve su na (pre)dugom štapu.
“Ako to cijenimo prema dosadašnjoj praksi, u odnosu na ove druge, sve su prilike da će i ova presuda u slučaju Kovačević takođe ostati na čekanju”, kazao je za Bosnainfo profesor ustavnog prava Nurko Pobrić.
Očekivano, reakcije na presudu su podijeljene – od onih koji je euforično pozdravljaju, preko onih koji je ignorišu, do onih koji je žustro napadaju.
Odnos optimizma i pesimizma
U Federaciji BiH pozdravljaju odluku, ali odnos pesimizma i optimizma je tu negdje.
Premijer FBiH i lider SDP-a Nermin Nikšić smatra da nas, nažalost, “iskustvo uči da sama presuda kod nas u Bosni i Hercegovini ne znači da će automatski biti i provedena. Ipak, svaka presuda Evropskog suda za ljudska prava nam trasira put i pokazuje šta trebamo, pa i moramo uraditi da Bosna i Hercegovina postane punopravna članica Evropske porodice. Nadam se da će ova, kao i sve prethodne presude biti provedena jer nam to svima treba”.
“Ova presuda je potvrdila da je dr. Haris Silajdžić bio u pravu 2006. godine tokom pregovora o ustavnim promjenama osporavanjem entitetskog glasanja koje nije bilo ukinuto, nego čak i ojačano. Iako je prošlo mnogo godina, potvrda ispravnosti takve odluke je ipak stigla i to sa najviše sudske instance u Evropi, što je i očekivano, jer je i sama Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sastavni dio Ustava BiH i nadređena je svakom zakonu”, zaključili su iz SBiH.
U Republici Srpskoj pjevaju istu pjesmu – “Uzalud vam trud, svirači”. Smatraju, između ostalog, da dovodi do majorizacije Srba, pa su veoma glasne poruke iz ovog bh. entiteta. Pozivajući se na majorizaciju bh. Hrvata, reagovao je i Milan Miličević, predsjednik SDS-a, istakavši:
“Ako je neko imao plan da nakon majorizacije hrvatskog naroda u BiH majorizuje i srpski, prevario se”.
S druge strane, predsjedink FK Borac Milan Tegeltija obrati se direktno apelantu i bahato poručio:
“Slavenu Kovačeviću, savjetniku Željka Komšića, ljudi u BiH trebaju zahvaliti što je apelacijom izdejstvovao presudu Suda u Strasbourgu zbog koje BiH vrlo vjerovatno nikad neće ući u EU, jer ta presuda nikad neće biti provedena u BiH. Ako je cijena EU smrt Republike Srpske, ne hvala”.
A kad smo već pomenuli majorizaciju, prva asocijacija je niko drugi do predsjednik HDZ-a i HNS-a Dragan Čović, koji je komentarisao da se BiH može organizovati na razne načine, ali nikako po građanskom modelu, pa se, kao i uvijek, dohvatio legitimnosti hrvatskog naroda.
“Legitimnost hrvatskog naroda, kao i svakog drugog naroda, bit će još jače izražena u svim našim zahtjevima oko izmjena i Ustava, svih zakona, naravno Izbornog zakona, tamo gdje se štite kolektivna prava, a to su domovi naroda i Predsjedništvo, hrvatski narod će birati svoje legitimne predstavnike”.
U HNS-u BiH, pak, presudu ocjenjuju radikalnom političkom agendom te da joj je cilj “postići poredak u kojemu će Bošnjaci, s obzirom na to da su najbrojniji konstitutivan narod, vladati u unitarnoj državi i nametati svoje predstavnike Hrvatima i svima drugima”.
Dodaju da „Hrvatski narodni sabor smatra kako se sve odluke Ustavnoga suda BiH, kao i presude Europskoga suda za ljudska prava trebaju implementirati, uključujući odluku o legitimnom predstavljanju i jednakopravnosti konstitutivnih naroda na svim administrativno-političkim razinama i prestanku diskriminacije Židova, Roma i drugih manjinskih skupina te svih drugih građana zbog kršenja njihovoga pasivnog izbornog prava“.
Nakon što je Sud presudio da je diskriminisan, Slaven Kovačević je poručio: “Ovo je gorak osjećaj”.
“Neki pokušavaju da propitaju moju nacionalnost. Ja sam Bosanac i Hercegovac. Ja u svojoj tužbi to nisam isticao jer smatram da je svaka vrsta etniciteta problem za BiH. Uradio sam ovo kao građanin. Podnio sam tužbu protiv zemlje koju volim. Gorko mi je ovo danas. Nije zemlja kriva, krive su političke elite koje je pokušavaju napraviti nakaradnom”, rekao je Kovačević.
Dodao je da je srušen je koncept legitimnog političkog predstavljanja konstituentnih naroda te istakao:
“Sud je utvrdio da ova zemlja treba da obezbijedi primarno građansko predstavljanje u institucijama”.
Pravo je pitanje koliko je moguće uopšte provesti presudu i ko će je implementirati. U svakom slučaju, (dugotrajna) borba se nastavlja s obzirom na to da Bosna i Hercegovina do danas nije izmijenila Ustav i zakone kako bi provela i prethodne presude.