U engleskom govornom području rabi se izraz sezonski afektivni poremećaj (seasonal affective disorder, SAD), što ujedno znači tužan. Dok od svih oblika depresije tijekom života oboli između 10 i 20 posto stanovništva razvijenih zemalja, zimska depresija pogađa dva do pet posto stanovništva.
Uzroci zimske depresije
Stručnjaci smatraju da je uzrokuje smanjena količina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju. Dokaz tome su statistike koje govore da je češća na dalekom sjeveru nego u umjerenom pojasu. Prema polu zimski su dani kraći, a na visokim geografskim širinama, primjerice u sjevernoj Europi, Kanadi, Aljasci i dijelu Sjedinjenih Država, traju samo između četiri i osam sati. Uz to što su dani kratki, vrijeme je lošije, pa se sunce rijetko javlja između oblaka. Na Aljasci i u Skandinaviji blizu 10 posto ljudi zahvati ovaj oblik depresije kad nastupe vrlo kratki i tmurni jesenski i zimski dani.
Zimska depresija ne nastaje zato što ljudi ne vole zimu. Zapravo je obrnuto. Neki ljudi ne vole zimu jer im donosi loše raspoloženje i druge tegobe. A neke obuzima ozbiljna depresija, koju prate sljedeći simptomi:
dugotrajna potištenost ili bezvoljnostoslabljena koncentracijasnižena energijaporemećaji spavanja (osobito hipersomnija, tj. povećana potreba za spavanjem. Osobe koje trpe od zimske depresije spavaju 17 posto više tijekom zimskih mjeseci nego u svjetlijem dijelu godine)pojačana žudnja za slatkim, osobito predvečer, što je razlog debljanja tijekom zimskih mjesescismanjen spolni nagonsmanjena druželjubivost.Simptomi mogu biti toliko izraženi da prelaze u kliničku depresiju, stupanj bolesti koji zahtijeva liječničku intervenciju.
Posljedice pomanjkanje svjetlaPoznato je kako je svjetlo iznimno važan čimbenik brojnih kemijskih i fizikalnih procesa u prirodi. Važno je i za funkcioniranje čovjekova tijela, osobito mozga. Svjetlo programira i održava biološki sat živih bića, uključujući ritam spavanja i budnosti.
Znanstvenici pretpostavljaju da nedostatak svjetla smanjuje lučenje serotonina, važnog za duševno blagostanje. Koliko je serotonin bitan za stanje organizma pokazali su pokusi na štakorima. Jedinke kojima je ubrizgan serotoninom bogat ekstrakt moždane žlijezde epifize živjele su do 20 posto duže od drugih štakora.
Mrak ujedno pojačava lučenje hormona melatonina koji u normalnim količinama ne uzrokuje depresiju, ali njegove povećane količine u tamnom razdoblju godine sudjeluju u nastanku sezonske depresije. Melatonin je hormon koji smiruje, usporava naše reakcije i navodi nas na san. Melatonin izlučuje epifiza, mala žlijezda smještena duboko unutar lubanje. Ona, među ostalim, detektira količinu svjetla u okolini putem očnog živca. Kod ljudi razina melatonina raste nakon 60 do 90 minuta izloženosti tami. A količina koja se luči po noći do pet je puta viša nego tijekom dana.
*
Antidepresivni učinak suncaAntidepresivni učinak sunca nije pitanje autosugestije. Naime, i slijepim ljudima serotonin raste, a melatonin opada kad su im oči izložene sunčevoj svjetlosti, iako je ne mogu vidjeti! No, kad je slijepim ispitanicima stavljen povez preko očiju, sunčevo svjetlo nije imalo nikakva učinka. Izostao je i kod ljudi bez očiju, jer oči su ulazna vrata kroz koja svjetlost prolazi na putu do epifize, pa i onda kad je optički živac mrtav!
Tko je najugroženiji od pomanjkanja svjetla?
Sjeverno od ekvatora tri najtamnija mjeseca u godini traju od početka studenog do početka veljače. U St. Petersburgu, Helsinkiju ili Glasgowu zimski se dan skraćuje i na četiri do pet sati. U našim krajevima u mračnom razdoblju godine svijetli dio dana traje između osam i devet sati. Najkraći je dan na zimski solsticij, 22. prosinca. Osobe koje trpe od zimske depresije počinju doživljavati olakšanje već u veljači. A kad nastupi proljetni ekvinocij i dan se produži na 12 sati, raspoloženje se većini bitno popravlja.
Čimbenici rizika od zimske depresije su:
život na sjevernim geografskim širinama (od 50 º prema polu)život u oblačnim krajevima s malo sunčanih danavezanost za kuću ili druge zatvorene prostorerad noću ili u različitim smjenama.
Kako se boriti protiv zimske depresije
Izlaganje svjetlu
Sunčevo je svjetlo jedan od glavnih prirodnih aktivatora proizvodnje serotonina, a nedostatak sunca usporava i smanjuje njegovo lučenje. Stoga su proljeće i ljeto, sa svojim dugim i često sunčanim danima, razdoblja kad depresija manje hara.
Zimi se preporučuje izlaganje dnevnom svjetlu u svakoj prilici, čak i kad je oblačno. I zastrto oblacima, sunce daje dovoljno svjetlosti da epifiza prestane lučiti “sanjivi” hormon melatonin već nakon pola sata. Podignute rolete i dobro osvijetljeni prostori također imaju povoljan učinak. Može pomoći i zimski odmor na Jadranu ili nekoj drugoj toploj i vedroj lokaciji.
Liječnici savjetuju i redovito zimsko vježbanje (trčanje, rad u teretani i sl.), jer fizički napor potiče lučenje nekoliko hormona antidepresivnog djelovanja.
Prehrana
Protiv sezonske depresije treba se boriti i prehranom.
Izuzetno su bitne namirnice složeni ugljikohidrati, jer se šećer iz njih sporije razgrađuje, pa daje energiju dulje razdoblje. Složene ugljikohidrate sadrže tjestenina i peciva od integralnog brašna, integralne žitarice, muesli, smeđa riža, krumpir, mahunarke, voće i dr. Izbjegavati treba jednostavne ugljikohidrate (bijelo brašno i rafinirani šećer), jer oni zbog brze razgradnje šećera izazivaju brzi uspon i pad energije i raspoloženja.
Obratite pozornost na namirnice bogate triptofanom. Triptofan tijelo pretvara u serotonin, jednu od kemijskih tvari bitnih za osjećaj duševnog blagostanja. Njega u velikim količinama ima u mesu peradi, ribi, bananama, sušenim datuljama, jajima, mlijeku, jogurtu, bučinim i suncokretovim košticama, grašku, kikirikiju i sezamu.
Preporučuju se i dodaci prehrani, osobito cijeli spektar vitamina B, uključujući i vitamin B9 (folna kiselina), vitamin C, minerali cink, magnezij, selen te omega-3 masne kiseline. I namirnice bogate ovim supstancijama pun su pogodak, s tim što nije uputno stavljati prejak naglasak na bjelančevine.
*
Autor: prof. Ozren Podnar