Vrijeme nezaustavljivo prolazi, odnosi nam one koje volimo i one koje poštujemo, tako je i muzička scena već godinu dana bez glasa Stojakovićeve, koja je preminula 3. maja u Banjaluci.
Ostala je upamćena kao pjevačica koja je nježnim emocijama i pjesmama koje ćemo zauvijek pamtiti oplemenila jedno vrijeme, ljude i narode, budila je osjećaj za dobrotu, nježnost, umjetnost i približila nam na najskladniji način ono što je i sama najviše voljela – svoje pjesme.
Stojakovićeva je rođena 24. jula 1950. godine u Sarajevu, gdje je i počela svoju jedinstvenu muzičku karijeru. Tokom kasnih sedamdesetih počela je da se bavi obradom pjesama Alekse Šantića i Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu.
Njen prvi solo nastup bio je 1973. godine na Omladinskom festivalu u Subotici sa pjesmom “Ti ne znaš gdje živi on”.
Malo ko zna da je ova velika umjetnica imala i nevjerovatno tragičnu sudbinu.
Preminula je u penzionerskom domu “Ivan Pavao” u Banjaluci, a tome su prethodile godine tragedija, mučenja, borbe sa bolešću i zaborava.
Jadranka je 23 godine živjela u Japanu. Onda je 2010. na turneji u Japanu pala izlazeći na binu. Dopuzala je do stolice sa koje je trebalo da svira i pjeva i ipak održala koncert.
“Noge su mi postepeno otkazivale dok nisam postala potpuno nepokretna”, ispričala je.
Bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon pada, iz dana u dan oduzimala joj sve više snage. Stanje joj se samo pogoršavalo. Pred kraj života je jedva mogla i da govori. Ipak, njen duh bio netaknut.
“Interesantno je to kada se u životu čovjek zapita šta je to sreća i koliko svjesno utičemo na svoje pozitivne misli, na svoja dobra djela. Ako mene danas pitate šta bih žeqela, to bi se odnosilo na sve. Voljela bih da ljudi razmisle o sebi i o svom životu”, rekla je Jadranka u jednom od posljednjih intervjua.
Tada je otkrila i da su je svi zaboravili, a da muziku i dalje sanja.
“Ne mogu se sjetiti ko mi je dolazio u posljednje vrijeme. Nema više mene. To je to, nemam ni glasa. Ne mogu više, bolest mi je uzela sve. Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cio život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem”, pričala je ova diva tragične sudbine.
Jadranka Stojaković sahranjena sa gitarom dok su grobljem u banjalučkom naselju Vrbanja odzvanjale melodije njenih pjesama.