Ministar evropskih i međunarodnih poslova Austrije Alexander Schallenberg, ministrica vanjskih i evropskih poslova Slovenije Tanja Fajon i ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Gordan Grlić-Radman u zajedničkom komentaru pozivaju EU da otvori pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom do kraja godine, te insistiraju da je integracija zemalja Zapadnog Balkana u EU “geostrateški imperativ”.
Njihov zajednički tekst, objavljen na Comment Central, prenosimo u cijelosti:
“U svom obraćanju o stanju u Uniji 2023. predsjednica Evropske komisije von der Leyen je potvrdila da budućnost Zapadnog Balkana leži u EU. Time je ponovila obećanje EU dato na historijskom samitu u Solunu prije dvadeset godina. U to vrijeme su razorni jugoslovenski ratovi upravo bili okončani. Međunarodne granice su se promijenile osamostaljenjem Crne Gore, a kasnije i Kosova. A uskoro se dogodio val proširenja EU, s deset zemalja srednje i istočne Evrope koje su se pridružile 2004., Bugarska i Rumunija 2007. i Hrvatska 2013. Pokretačka snaga ovog procesa bila je snažna vizija ponovnog ujedinjenja evropskog kontinenta. Ali i snažna politička volja u zemljama Centralne, Istočne i Jugoistočne Evrope da postanu članovi evropske porodice. Iz sličnih razloga su i zemlje Zapadnog Balkana bile jednako motivisane da se pridruže EU.
Međutim, dvadeset godina kasnije, Zapadni Balkan još uvijek nije pristupio Evropskoj uniji. Ponekad se čak čini da je članstvo u EU postalo manje privlačno za region nego prije dvije decenije. S obzirom da su se svijet i EU suočili s brojnim krizama u posljednje dvije decenije, apetit Unije za proširenjem se smanjio. U isto vrijeme, neke zemlje zapadnog Balkana pokazale su ograničenu političku volju da provedu prijeko potrebne reforme EU, dajući skepticima u pogledu proširenja u Uniji argumente protiv njihove integracije. Sve u svemu, proces proširenja je tekao sporijim tempom i sa manje vidljivim i opipljivim rezultatima od očekivanih, što je dovelo do razočaranja i otuđenja od EU. Unija i Zapadni Balkan – namjerno ili nenamjerno – su došle u nezadovoljavajući modus vivendi.
Od ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, članstvo u EU postalo je još privlačniji cilj za zemlje istočnog partnerstva – Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju. Istovremeno, zemlje Zapadnog Balkana suočavaju se sa izazovima bez presedana za svoju stabilnost, kao i sa pojačanim vanjskopolitičkim dilemama. Ipak, postoji i povećana svijest o novom prozoru mogućnosti za proširenje, što povećava očekivanja u odnosu na EU.
Pozdravljamo to što EU sada pristupa proširenju iz više geostrateške i manje birokratske perspektive nego prije. Prošlogodišnja odluka da se Bosni i Hercegovini dodijeli status kandidata bila je zasnovana na strateškim razmatranjima. Sve se više priznaje da je politika proširenja najmoćniji instrument EU za stabilizaciju. Međutim, novi, strateški pristup EU neće sniziti standarde proširenja. Potpuna implementacija reformi je i dalje neophodna.
Trenutna situacija je prilika i za Evropsku uniju i za Zapadni Balkan da pokažu više strateškog predviđanja, da u potpunosti povrate svoj kredibilitet proširenja i da ojačaju međusobno povjerenje, od kojih je neka izgubljena tokom godina.
U stvari, nekoliko konkretnih koraka treba preduzeti bez ikakvog daljeg odlaganja.
Prvo, Evropska unija mora otvoriti pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom do kraja ove godine. Drugo, Crna Gora mora nastaviti reformski put prema EU, koji zavisi od formiranja nove vlade u zemlji. Treće, pregovori sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom treba da napreduju. U Sjevernoj Makedoniji, naredni koraci zavise od sposobnosti zemlje da donese potrebne ustavne promjene. Potonji slučaj je podsjetnik da zemlje članice EU i zemlje zapadnog Balkana moraju igrati odgovornu ulogu i suzdržati se od unošenja bilateralnih problema i sporova, koji nisu povezani sa procesom pristupanja.
Sa strane EU, rasprava o potrebnim institucionalnim i finansijskim pripremama za integraciju novih članica uzima maha. Ovo, međutim, ne bi trebalo da postane izgovor za odlaganje procesa proširenja za naše partnere sa Zapadnog Balkana. Moramo sada početi implementirati postojeće prijedloge za ubrzanje procesa proširenja.
Institucije EU trebale bi biti maštovitije u prilagođavanju procesa proširenja današnjim potrebama. Proces bi trebao biti manje složen i više orijentiran na rezultate.
Moramo ga učiniti opipljivijim za građane i povezati napredak reformi sa konkretnim koristima. Također moramo da se dinamičnije angažujemo sa zemljama Zapadnog Balkana kako bi one zaista mogle da osjete otkucaje srca Brisela. Od juna 2022. postoji jasan zadatak Evropskog vijeća da unaprijedi postepenu integraciju već tokom procesa proširenja. U junu 2023. godine, kao “Prijatelji Zapadnog Balkana” zajedno sa našim kolegama iz Češke, Grčke, Italije i Slovačke, pozvali smo institucije EU da predstave jasnu agendu za postepenu i ubrzanu integraciju sa konkretnim koracima implementacije do 2024. i dalje. Ovo bi trebalo da se zasniva na pravičnoj i rigoroznoj uslovljenosti i principu sopstvenih zasluga. Vidimo mnoge mogućnosti, od češćeg pozivanja naših kolega sa Zapadnog Balkana u Vijeće za vanjske poslove do otvaranja dodatnih oblasti politike za njihovo postepeno uključivanje, na primjer u oblastima obrazovanja, nauke, transporta ili trgovine.
Prava vrijednost proširenja EU leži u njegovoj transformativnoj sposobnosti: pomoći zemljama da podignu životni standard svojih građana i stvaraju prosperitetno okruženje u kojem mladi ljudi mogu ostvariti svoje snove. Naši partneri sa Zapadnog Balkana i istoka zaslužuju ovu priliku, a građani EU će imati koristi od više stabilnosti i prosperiteta izvan sadašnjih granica EU. Proširenje EU nije samo jedna od mnogih političkih opcija; to je sada geostrateški imperativ”.