Fasade i zidovi na postojećim zgradama otpadaju, dok nadležni razmišljaju o novoj gradnji.
Fasade koje vrebaju prolaznike, uništen dio Skenderije i oronulo Narodno pozorište. Dok se Sarajevo iznutra kruni, a sigurnost građana testira na svakom koraku, u kancelarijama se crtaju novi, milionski nacrti. Ipak, plan za “Kvadrant C” na Marijin Dvoru ujedinio je akademsku zajednicu u nikad oštrijem otporu.
“Ovo nije imovinsko pitanje, ovo je pitanje svakodnevne sigurnosti studenata i uposlenika Univerziteta. Kada prijedlog regilacionog plana podrazumijeva da kompletan tranzitni saobraćaj, za cjelokupnu poslovnu zonu Kvadranta C, prolazi između dvije zgrade PMF-a, a nakon toga i između zgrade PMF-a i Mašinskog fakulteta. Taj tranzitni saobraćaj je izuzetan, i znajući da je izuzetan, upravo zbog toga su i kolege iz zavoda predvidjeli i isključnu traku i predvidjeli da taj saobraćaj u saobraćajnici punog profila, dvosmjernoj, prolazi kroz prostor Univerziteta”, kazao je Tarik Zaimović, rektor UNSA, piše N1.
“Ja sam kao dekan potpisao prijavu uredu za borbu protiv korupcije, jer smatram da je ovaj pristup koji se razvija, a to je da se interes institucije koja je članom 5 Zakona o visokom obrazovanju, proglašena institucijom od posebnog značaja za KS i za BiH, da su njeni interesi potpuno zanemareni i stavljeni u kontekst interesa privatnih investitora”, kazao je Nusret Drašković, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.
Ni za studente “Kvadrant C” nije samo mapa, već prostor u kojem bi uskoro mogli strahovati za vlastitu bezbjednost.
“Kvadrant C je prostor koji neposredno pripada životu UNSA, to nije prazna površina na karti, to je prostor kroz koju svakodnevno prolaze studenti, nastavnici, saradnici, istraživači i građani. Razvoj grada ne smije ići preko sigurnosti mladih ljudi. Ne smije ići preko prostora Univerziteta i ne smije dovoditi u pitanje projekte koji ovaj prostor mogu učiniti centrom nauke, istraživanja i regionalnog razvoja”, istakao je Ali Jusović, predsjednik SPUS-a.
A bezbjednost građana nije samo pitanje budućnosti. Od austrougarskih zgrada, preko Narodnog pozorišta pa do Skenderije, objekti se decenijama krune, dok je nadležnima fokus na kozmetičkim popravkama.
“Da bi obnovio pozorište, treba ga iznutra obnoviti, jer vi odete u današnje pozorište toaleti smrde, a mi obnavljamo fasadu. Treba obnoviti toalete, garderobe tim glumcima, učinimo njima bolje uslove, onda da se bolje diše u tom pozorištu. Pa onda obnavljaj fasadu, tako i sa svim. Svako obnavljanje i u Skenderiji treba krenuti odozdo, iznutra iz dubokog iz sadržaja tih prostora da bi se izašlo prema fasadi”, smatra arhitekta Amir Vuk Zec.
Da razvoj i sanacija mogu ići ruku pod ruku mišljenja su i stručnjaci i građani, ipak, podsjećaju da bezbijednost mora biti prioritet.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.