U okviru Međunarodnog festivala sevdalinke „8. Sevdah Fest Mimar sevdaha 2026“, pred mostarskom publikom nastupili su interpretatori koji su svoje estradne karijere u značajnoj mjeri vezali upravo za tradicionalnu pjesmu – sevdalinku. Bio je to svojevrsni praznik sevdaha, ali i potvrda da ova pjesma, iako duboko ukorijenjena u prošlosti, i danas živi punim plućima.
Za ovaj muzičko-kulturni događaj „krivci“ su bili Turističko udruženje „Sjever“, u suorganizaciji sa JU Kulturni centar Mostar Sjever i Kulturno-umjetničkim društvom „Bijelo Polje“, uz partnerstvo Udruženja ljubitelja sevdaha „Sevdalinka“ iz sarajevske općine Vogošća.
Festival je otvorio Džafer Alić, predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona.
-Sevdalinka je temelj identiteta Bosne i Hercegovine i zaslužuje našu pažnju, zaslužuje da joj se maksimalno posvetimo, istakao je, između ostalog, Alić. Dodao je da programe kakve sa svojim saradnicima realizuje Miralem Gluhović kroz Kulturni centar Mostar Sjever, zajedno sa Kulturno-umjetničkim društvom „Bijelo Polje“, treba još više podržavati i promovisati.
-Ove mostove sevdaha, mostove našeg spajanja, kako unutar Bosne i Hercegovine tako i na međunarodnom nivou, Vlada Kantona, Skupština kao i lokalne zajednice uvijek će podržavati, poručio je Alić.
Sa pjesmom „Sinoć paša pašinicu kara“ prvi je nastupio sazlija Namir Mašić, a potom su se, uz muzičku pratnju festivalskog orkestra pod upravom Almira Spahića, publici predstavili Hazim Imamović, Ifeta Doglod, Aid Husref, Mesud Kreštalica, Reuf Feković, Mirsad Neimarlija, Aldijana Dizdarević, Hamid Ragipović Besko, Elmedin Balalić Titi, Mirsada Mekić, Zulfo Bota, Ruvejd Osmić, Adela Turkić, te specijalni festivalski gost Orhan Čakmak, poznati interpretator turske narodne muzike.
Smjenjivale su se pjesme „Sevdalinko, pjesmo najmilija“, „Kad sretneš Hanku“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Oj, Ilidžo“, „Grana od bora“, „Karanfile, cvijeće moje“, „Đil Halma“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Ašikuje Adem-aga“, „Kad sokakom mojim prođeš“, „Prva ljubav“, „Aj, moj dilbere“, „Đul Zulejha“, „Omer beže“, „Lijepi li su mostarski dućani“…
A kada je na kraju krenula pjesma „Svuda se sunce rađa“, i to u zajedničkom izvođenju svih učesnika festivala, bilo je jasno da je ova mostarska sevdah-priča ispričana na najbolji mogući način – pjesmom.
Publika je gotovo horski pjevala sa svakim od izvođača. Ali, ovo nije bila samo koncertna večer. Zahvaljujući profesoru Nusretu Omeriki, koji je prije svake izvedene pjesme govorio o njenom nastanku, njenom sadržaju i vremenu u kojem je nastajala, program je u velikoj mjeri prerastao u svojevrsni muzičko-edukativni čas o sevdalinci.
Program je, zajedno sa Esmom Džiho, moderirao upravo profesor Omerika, pa su posjetioci, osim što su slušali pjesme, imali priliku i saznati nešto više o njihovoj vrijednosti i porukama koje nose.
Iza svega ovoga, međutim, stoji i jedan čovjek koji već godinama uporno i bez velike pompe radi na tome da sevdalinka ne ostane samo lijepa uspomena na neka prošla vremena.
Riječ je o Miralemu Gluhoviću, članu organizacionog odbora „Sevdah Festa“, koji svoju energiju, vrijeme i poznanstva stavlja u službu promocije naše tradicionalne pjesme.
Njegov rad nije vezan samo za organizaciju festivala. Gluhović istrajava u namjeri da sevdah približi publici, da se za istu ideju okupe afirmisani interpretatori, muzičari, istraživači i ljubitelji sevdalinke, ali i da se prostor za upoznavanje sa ovom pjesmom otvori mladima.
U vremenu kada različiti muzički pravci svakodnevno preplavljuju javni prostor, ovakav pristup ima posebnu vrijednost. Sevdalinka se, naime, ne može sačuvati samo pričom o njenoj prošlosti. Ona mora da se pjeva, sluša, istražuje, tumači i prenosi na nove generacije.
Upravo to, čini se, jeste jedna od osnovnih ideja kojima se Gluhović rukovodi.
-Salem je uistinu bio motorna snaga našeg tima koji je godinama radio na organizovanju ovog festivala, ali i edukativno radio sa mladima, ulivajući u njihove duše sve ljepote naše tradicionalne pjesme sevdalinke, kaže Gluhović, prisjećajući se Salema Sihirlića, istinskog sevdalije koji je ovaj svijet napustio prije dvije godine.
Sihirliću su, prije početka festivala, učesnici i organizatori odali počast obilaskom mezarja Halinovići u Lišanima i polaganjem cvijeća na njegov mezar.
Za Gluhovića je to bilo više od protokolarnog čina. Bio je to način da se podsjeti na ljude koji su svojim radom ostavili trag u očuvanju sevdalinke, ali i da se pokaže kako nijedna nova festivalska priča ne počinje od nule. Iza nje stoje decenije rada, ljubavi, znanja i odricanja brojnih sevdalija.
Posebnu težinu današnjim nastojanjima da sevdalinka živi i dalje daje činjenica da je ona 2024. godine upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. UNESCO je sevdalinku prepoznao kao tradicionalni oblik urbanog pjevanja iz Bosne i Hercegovine, čija je važna funkcija pripovijedanje, odnosno kazivanje priče kroz pjesmu.
UNESCO posebno navodi da se sevdalinka prenosi među generacijama – u porodicama, ali i kroz muzičke akademije, individualnu nastavu, radionice i obrazovni sistem. Istaknuta je i njena uloga u povezivanju ljudi i stvaranju osjećaja pripadnosti zajednici.
Zato upis na UNESCO-ovu listu ne bi trebao biti samo razlog za ponos i prigodne govore. On je, prije svega, dodatna obaveza da se ono što nam je povjereno sačuva, dokumentuje i prenese dalje.
U tom kontekstu i „Sevdah Fest – Mimar sevdaha“ dobija dodatnu vrijednost. Festivali, koncerti, radionice, istraživanja i edukativni programi upravo su među mjerama koje UNESCO prepoznaje kao važne za očuvanje i prenošenje sevdalinke.
A kada se tome pridruže ljudi poput Miralema Gluhovića, koji istrajavaju da sevdah izvede iz zatvorenih prostora i približi novoj publici, onda se potvrđuje da UNESCO-ov status može imati pravi smisao samo ako se ta baština nastavi živjeti.
Jer sevdalinka nije muzejski eksponat.
Ona je pjesma koja traži glas.
Traži slušaoca.
Traži emociju.
I, iznad svega, traži nekoga ko će je prenijeti dalje.
Za sve ono što su do sada činili na promovisanju naše tradicionalne pjesme sevdalinke, organizator je učesnicima dodijelio priznanja „Mimar sevdaha 2026“ – Zlatnu plaketu i Zlatnik sa likom Mimara, graditelja Starog mosta, po kojem ova manifestacija nosi ime. Ovo priznanje uručeno je i tekstopiscu Hasibu Durmiševiću.
Simbolika nije slučajna.
Kao što je Mimar Hajrudin svojim djelom spojio dvije obale Neretve, tako i sevdalinka već stoljećima povezuje ljude, gradove, generacije i različite kulturne prostore.
A upravo takve mostove danas grade i ljudi okupljeni oko „Sevdah Festa“.
Jedan od njih je i Miralem Gluhović.
Možda se zato i može reći da je u Potocima, uz Neretvu, 17. septembra 2026. godine, još jednom potekla dobra stara sevdalinka – ne samo iz grla njenih interpretatora nego i iz srca svih onih koji vjeruju da se ono što vrijedi mora čuvati.
Jer dok god ima onih koji će je pjevati, istraživati, učiti mlade i organizovati ovakve susrete, sevdalinka neće biti samo dio prošlosti.
Biće – naš živi sevdah.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.