Za građane je, međutim, mnogo važnije pitanje – ko će ovo oštećenje sanirati prije nego što neko zbog njega bude povrijeđen?
Naime, u centralnoj vogošćanskoj ulici Jošanička, uz njen krak kojim se saobraćaj i pješaci kreću prema Srednjoškolskom centru Vogošća, više ivičnjaka uz trotoar iskliznulo je iz svog ležišta. Pojedini su već vidno pomjereni, a njihovo dalje pomjeranje može prouzrokovati dodatno oštećenje trotoara, ali i predstavljati opasnost za one koji njime svakodnevno prolaze.
Posebno je zanimljivo što se ovaj problem nalazi praktično pred očima, pa gotovo i pred vratima, općinske administracije. Dakle, nije riječ o nekom zabačenom dijelu općine do kojeg treba satima putovati da bi se uočilo šta nije u redu. Dovoljno je malo bolje pogledati oko sebe.
Ali, izgleda, upravo je u tome problem.
Neko bi rekao da nadležni imaju važnijeg posla. Možda čekaju da ivičnjaci sami pronađu svoje prvobitno mjesto. Možda računaju da će ih vratiti neko od građana. A možda postoji i ona dobro poznata filozofija po kojoj problem zapravo i ne postoji sve dok se njime neko službeno ne pozabavi.
U međuvremenu, panoi i bandere ukrašavaju se fotografijama onih koji građanima obećavaju da će, ukoliko dobiju njihovo povjerenje, u vremenu pred nama riješiti gotovo sve njihove probleme. Slogani se nižu, obećanja postaju sve veća, a predizborna obećanja sve ljepša.
Samo se ivičnjaci ne pomjeraju prema predizbornim rokovima.
Oni se pomjeraju – fizički.
I to od trotoara koji bi trebao biti siguran za pješake.
Čudno je da se u vrijeme kada se toliko govori o „brizi za građane“ ne može pronaći malo vremena za nekoliko pomjerenih ivičnjaka. Ako već nije moguće odmah izvršiti sanaciju, zar je toliko teško barem evidentirati problem, postaviti upozorenje ili nadležnoj službi izdati nalog da se oštećenje riješi?
Jer vlast nije samo ono što se vidi na svečanim otvaranjima, konferencijama za novinare i fotografijama. Briga o građanima mjeri se i odnosom prema sitnicama koje građanima svakodnevno otežavaju život.
A ovo, na prvi pogled, možda i jeste sitnica.
Sve dok neko zbog nje ne padne.
Tada bi se, po već viđenom scenariju, moglo početi utvrđivati ko je nadležan, kome je problem prijavljen, čija je obaveza da održava trotoar, ko je izvodio radove i zašto ništa nije urađeno ranije.
I opet bi se odgovornost mogla prebacivati s jednih vrata na druga.
Baš kao što se danas ivičnjaci pomjeraju iz svojih ležišta.
Samo što bi posljedice tada mogle biti mnogo ozbiljnije.
Zato bi bilo dobro da neko od nadležnih, umjesto kroz prozor službenog automobila ili sa službene fotografije, ovaj prostor pogleda vlastitim očima.
Jer je naša kamera primijetila ono što, izgleda, nadležni nisu.
A možda bi bilo dobro da se prije narednog obećanja o „brizi za građane“ riješi barem ono što se nalazi nekoliko desetina metara od općinske zgrade.
I, na kraju, ostaje pitanje:
Šta će biti ako neko od građana, krećući se ovim trotoarom, zbog oštećenih ivičnjaka polomi nogu – pa ne mogne izaći na glasanje?
Možda bi tada i ivičnjaci, konačno, postali predmet nečije pažnje.
Do tada, izgleda, ostaje da se građani sami paze.
Jer ivičnjaci su ničija briga.
A predizborna obećanja – svačija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.