Da li su ovakva dešavanja redovni stručni nadzori ili tek sredstvo zastrašivanja politički „neposlušnih“ i „nepodobnih“ prosvjetnih radnika?
Piše: Muamer Bandić, zastupnik SBIH u Skupštini KS
Sve češće se provode „nadzori“ bez jasno definisane vrste, svrhe i cilja. Posebno je simptomatično da pojedini nastavnici u kratkom vremenskom periodu prolaze kroz više različitih nadzora, dok drugi nikada nisu njima obuhvaćeni. Zato se s pravom postavlja pitanje: po kojim kriterijima se odlučuje o vrsti nadzora, ko će biti predmet nadzora i da li su ti kriteriji jednaki za sve?
Umjesto maltretiranja, nadležne institucije trebale bi se ozbiljno pozabaviti zaštitom dostojanstva, psihofizičkog zdravlja i radnih prava prosvjetnih radnika. Svi znamo koliko je mjesec septembar zahtjevan, kako za učenike tako i za nastavnike, zbog čega bi sistemska podrška i profesionalan odnos trebali biti prioritet obrazovnih institucija.
Institucije koje su, izgleda, zaboravile šta je zapravo nadzor i koja je njegova svrha trebale bi odgovoriti na opravdano pitanje: da li je njegova svrha unapređenje kvaliteta odgojno-obrazovnog rada ili stvaranje pritiska i osjećaja nesigurnosti među zaposlenima, pogotovo ako nisu članovi jedne određene stranke?
Već sam ranije pisao o tome kako Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS, zloupotrebom Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja i mjere stručnog nadzora nad radom u školama, sije strah u ustanovama obrazovanja te se, ustvari, razračunava i disciplinuje neposlušne direktore, profesore, odnosno zaposlenike u školama.
Ovakva praksa je imanentna totalitarnim režimima i nema mjesta u demokratskim društvima. Mi moramo obrazovanje, njegov sadržaj i sam proces vratiti u ruke profesionalaca, ljudi koji rade s djecom i koji najbolje znaju šta i kako treba raditi da bi se sistem unaprijedio i djeca dobila najbolje u tom procesu.
Ako se ovakva praksa ne prekine i Institut ne vrati u zakonske okvire, doći će do daljnjeg derogiranja sistema obrazovanja u našem Kantonu.
„Reforma obrazovanja“ mora biti korak naprijed, u kojem će i djeca i nastavno osoblje profitirati i osjetiti poboljšanje, a ne klijentelistička šema jedne stranke, unutar koje se nastavnici maltretiraju samo kako bi jednoj stranci, NiP-u, priskrbili glasove.
Od dolaska Vlade Nihada Uka i ministrice odgoja i obrazovanja Hote-Muminović, Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, prema navodima koje dobijam od zaposlenika u obrazovanju, sve se manje doživljava kao institucija koja se bavi unapređenjem kvaliteta nastave i pružanjem podrške školama, a sve više kao instrument pritiska i kontrole.
Stranke koje ne razumiju parlamentarnu demokratiju upravo posežu za ovakvim metodama zastrašivanja kao posljednjim sredstvom prije odlaska na smetljište historije, gdje će ostati zabilježene kao jedna od najvećih sramota našeg naroda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.