Umjesto da štetu nanose jedni drugima, oni je svakodnevno pričinjavaju nedužnim građanima, koji vlastitim radom i novcem pokušavaju očuvati izgled svojih naselja i objekata u kojima žive.
Tako se širom gradova mogu vidjeti ružni grafiti, uvredljive poruke i prijeteći natpisi poput „Džaba ste krečili“, koji najbolje pokazuju odnos vandala prema tuđem radu i zajedničkoj imovini. Ono što bi trebalo biti mjesto ugodnog življenja pretvara se u prostor obilježen primitivizmom, netrpeljivošću i demonstracijom sile.
Objektiv našeg fotoaparata, u vogošćanskoj ulici Jošanička, zabilježio je još jedan primjer te apsurdne i neravnopravne borbe. Stanari jedne zgrade, vođeni željom da uljepšaju prostor u kojem žive, prikupili su vlastita sredstva i obnovili fasadu svog objekta. Nakon dugo vremena zgrada je dobila uredan i dostojanstven izgled, postajući lijep primjer brige građana za zajednicu i životnu sredinu.
Međutim, prije nego što se boja na novoj fasadi uspjela i osušiti, vandali su ponovo pokazali svoje pravo lice. Novim grafitima i škrabotinama uništili su trud odgovornih stanara, jasno poručujući da im nije stalo ni do izgleda naselja, ni do tuđe imovine, ni do novca koji građani izdvajaju kako bi živjeli u uređenijem ambijentu.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakvi slučajevi više nikoga ozbiljno ne iznenađuju. Uništavanje javne i privatne imovine postalo je gotovo svakodnevna pojava, dok počinioci uglavnom ostaju nekažnjeni. Iako na većini grafita stoje jasno prepoznatljivi potpisi grupa koje ih ispisuju, nadležne institucije, uprkos postojanju videonadzora i brojnih prijava građana, gotovo redovno ostaju nijeme. Građani s pravom postavljaju pitanje – kako je moguće da se počinioci nikada ne pronađu i ne sankcionišu?
Takva indolentnost institucija dodatno ohrabruje vandale. Kada izostane odgovornost i kazna, šalje se poruka da je uništavanje javne imovine dozvoljeno i da za takvo ponašanje nema posljedica. A cijenu te šutnje ponovo plaćaju građani – kroz nova izdvajanja za sanaciju štete, kroz ružniji izgled naselja i kroz osjećaj nemoći pred bahatošću pojedinaca.
Još je poraznije što se stiče utisak da se problem namjerno zanemaruje. Dok fasade iznova bivaju uništavane, a javne površine devastirane, jedini koji od svega imaju korist jesu oni koji će ponovo biti angažovani da uklanjaju posljedice vandalizma. Zbog toga nije ni čudo što među građanima raste nepovjerenje i sumnja da se cijeli problem svjesno prepušta stihiji.
Gradovi i naselja ne mogu biti taoci huligana i vandala. Javna imovina pripada svim građanima i njeno uništavanje mora biti tretirano kao ozbiljan društveni problem, a ne kao bezazlena navijačka igra. Nadležni organi imaju obavezu da pronađu i kazne počinioce, ali i da preventivnim djelovanjem spriječe dalje uništavanje zajedničkog prostora. U suprotnom, poruka koja ostaje građanima jeste da su rad, red i odgovornost manje vrijedni od bezakonja i vandalizma.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.