Nadležne službe povremeno pokušavaju ukloniti takve sadržaje kako bi građani, a posebno djeca i mladi, kroz ovaj prolaz mogli prolaziti bez osjećaja neprijatnosti i straha. Prije nekoliko dana podhodnik je ponovo okrečen i osvježen bijelom bojom, ali se vrlo brzo pokazalo koliko je borba protiv vandalizma teška i iscrpljujuća.
Po onoj narodnoj „Džaba ste krečili“, zidovi su već nakon nekoliko dana ponovo išarani. Među uobičajenim natpisima o prekinutim ljubavima, navijačkim porukama i vulgarnostima, ovoga puta pojavili su se i kukasti krstovi – svastike, simboli nacističkog i fašističkog zla koje je iza sebe ostavilo milione mrtvih, logore, progone i neizbrisive traume čovječanstva.
Takvi simboli nisu „dječija igra“, niti bezazleni ispadi neodgovornih pojedinaca. Oni predstavljaju otvoreno prizivanje najmračnijih ideologija prošlog stoljeća, ideologija koje su i na ovim prostorima ostavile krvav trag. Posebno zabrinjava činjenica da se ovakvi grafiti pojavljuju u zemlji koja je i sama, ne tako davno, prošla kroz ratna razaranja, etnička čišćenja, logore i masovna stradanja.
Zato se nameće pitanje: znaju li mladi koji crtaju ovakve simbole šta oni uistinu znače?
Znaju li da je svastika bila znak pod kojim su ubijani milioni nevinih ljudi samo zato što su bili drugačije nacije, vjere ili političkog uvjerenja?
Znaju li da su upravo fašističke ideje proizvodile mržnju, podjele i zločine čije posljedice Balkan osjeća i danas?
Ili ih, možda, tome niko ozbiljno nije ni učio?
U društvu koje već godinama živi pod apsurdom „dvije škole pod jednim krovom“, gdje djeca često odrastaju fizički blizu, ali mentalno i obrazovno odvojena, očito je da obrazovni sistem ne uspijeva izgraditi jedinstvenu svijest o pogubnosti fašizma i važnosti antifašističkih vrijednosti. Umjesto da škole budu mjesta na kojima će mladi učiti o toleranciji, zajedničkom životu i poštovanju različitosti, često ostaju zarobljene u podjelama, selektivnom tumačenju historije i izbjegavanju ozbiljnog suočavanja s prošlošću.
Nemoć – ili možda nehtijenje – da se mladim generacijama jasno ukaže na strahovite posljedice fašističkih ideologija danas dolazi na naplatu upravo kroz ovakve prizore na zidovima podhodnika. Kada mladi čovjek nacrta svastiku bez svijesti o njenom značenju, onda to nije samo problem pojedinca, nego i društva koje ga nije naučilo zbog čega se takvi simboli moraju zauvijek vezivati isključivo za sramotu i opomenu.
Zidovi se mogu ponovo okrečiti. Grafiti će se možda i ukloniti. Međutim, mnogo je teže ukloniti ravnodušnost prema pojavi mržnje i opasnom relativiziranju fašizma među mladima. Upravo zato borba protiv ovakvih pojava ne smije ostati samo posao komunalnih službi, nego i zadatak porodice, škole i cijelog društva.
Jer, kada fašistički simboli počnu izgledati kao „normalna pojava“, tada problem odavno više nije samo na zidovima podhodnika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.