U vremenu kada je, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine, trebalo braniti svoju domovinu, Hakija Mršo, Smail Šikalo, Adnan Čengić, Eniz Čamdžić, Kadir Efendić, Adil Hasagić, Dino Hamzić, Suad Hegić, Davud Kahriman, Osman Đidić, Rusmir Karalić, Šefko Kevelj, Mirsad Kovačević, Vahidin Sokoljanin, Midhat Vladović i Edin Zulić, nogometaši i članovi uprave vogošćanskog Nogometnog kluba „UNIS“, napravili su izbor koji je u najtežim danima imao cijenu života.
Zeleni teren i nogometnu loptu zamijenili su puškom, sportske dresove uniformom Armije Republike Bosne i Hercegovine i utakmice borbom za opstanak svog naroda, svog grada i svoje domovine.
To nisu bili ljudi kojima je rat bio poziv.
Bili su sportisti, ljudi koji su voljeli nogomet, svoje klubove, svoje saigrače i sportske terene. Ali kada je njihova Vogošća bila ugrožena, kada je Bosna i Hercegovina bila napadnuta, nisu ostali po strani. Stali su tamo gdje je bilo najteže – na bedem odbrane svoje domovine.
U toj borbi nisu žalili svoje živote.
Utkali su ih u temelje suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Njihova imena danas nisu samo imena uklesana u kamen. Ona su dio historije Vogošće, Nogometnog kluba „UNIS“ i Bosne i Hercegovine. Ona svjedoče o generaciji sportista koja je pokazala da ljubav prema sportu i ljubav prema domovini, kada dođu najteža vremena, mogu stati pod istu zastavu.
Po jednom od njih, Hakiji Mrši, nogometni stadion u Vogošći danas nosi ime. Tako je ime sportiste i borca ostalo neraskidivo vezano za mjesto na kojem je nekada trčao za loptom i na kojem danas nove generacije mladih igrača nastavljaju tamo gdje je njegova generacija morala stati.
Po okončanju rata, Općina Vogošća je na ovom sportskom terenu izgradila Spomen obilježje poginulim sportistima ovog kluba, želeći da kroz memoriju sjećanja trajno sačuva njihova imena i svjedočanstvo o njihovoj žrtvi.
Jer spomenici nisu samo kamen, mermer ili uklesana slova.
Spomenik je poruka.
Poruka generacijama koje dolaze da sloboda nije došla sama od sebe, da iza života koji danas živimo stoje ljudi koji su u presudnim trenucima bili spremni podnijeti najveću žrtvu. Spomen obilježje zato nije samo mjesto sjećanja na prošlost. Ono je i mjesto učenja, opomene i obaveze da se ne zaboravi.
Zub vremena, međutim, učinio je svoje, pa se ukazala potreba da ovo Spomen obilježje bude obnovljeno i uređeno na način koji će odgovarati njegovom značaju i dostojanstvu ljudi čija imena nosi.
Uz podršku Federalnog ministarstva za pitanja boraca, Općina Vogošća poduzela je aktivnosti na rekonstrukciji Spomen obilježja. Radove je kvalitetno izvela firma „Grbo Kingstones“ iz naselja Ljubina, a njihovim završetkom ovo mjesto danas ima novi i dostojanstveniji izgled.
Rekonstrukcija Spomen obilježja dio je šireg odnosa lokalne zajednice prema njegovanju kulture sjećanja. Uređen stadion, obnovljeno sportsko igralište i dostojno uređeno mjesto sjećanja zajedno čine prostor u kojem se prošlost i sadašnjost susreću.
Na istom mjestu gdje danas mladi sportisti treniraju, takmiče se i sanjaju o sportskim uspjesima, ostaje uklesano sjećanje na njihove prethodnike koji su, kada je to bilo potrebno, svoje sportske snove stavili u drugi plan i krenuli putem odbrane domovine.
Danas na ovom stadionu ponovo odzvanjaju dječiji glasovi, lopta udara o travu, čuje se zvižduk sudijjske pištaljke i radost zbog postignutog gola. Upravo u tome je možda i najdublji smisao žrtve onih čija su imena uklesana na ovom spomeniku – da život bude nastavljen, da sport živi, da djeca odrastaju slobodno i da se na terenima ponovo čuje ono što su i oni nekada voljeli.
Svečanom otvaranju rekonstruisanog Spomen obilježja prisustvovali su predstavnici Koordinacije boračkih udruženja, Općine Vogošća, sportisti i predstavnici Nogometnog kluba „UNIS“, Federalnog i Kantonalnog ministarstva za boračka pitanja, kao i predstavnici političkih stranaka koje participiraju u radu općinskog zakonodavnog tijela.
Polaganjem cvijeća prisutni su odali počast poginulim vogošćanskim sportistima i još jednom poslali poruku da njihova imena neće biti zaboravljena.
Posebnu emociju ovom događaju dao je literarni rad posvećen poginulim sportistima kojeg je pročitala Hana Lindv, članica sekcije Izviđaća „Zelenih beretki“ Vogošća.
U ime poginulih vogošćanskih sportista skupu se obratila Dženana Kovačević, čiji brat i muž čini herojski tim nogometaša „Unis“ koji su u temelje slobodne i nezavisne Bosne i Hercegovine utkali svoje živote.
-Hvala svima koji doprinose da njihova žrtva i njihova imena ne padnu u zaborav, rekla je Dženana Kovačević.
-Ono što najmanje možemo učiniti za naše heroje-sportiste jeste da čuvamo uspomene na njih i sve ono što su tokom minulog rata činili za svoju Vogošću i svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, rekao je Migdad Hasanović, načelnik Općine Vogošća, u svom obraćanju prisutnima.
O Nogometnom klubu „UNIS“, njegovoj historiji i značaju uloge sportista u odbrambeno-oslobodilačkom ratu govorili su Adnan Kantić, direktor Nogometnog kluba „UNIS“, i Suad Šahinović, savjetnik federalnog ministra za boračka pitanja.
-Tokom minulog rata čitava jedna generacija našeg kluba dala je svoje živote u borbi protiv agresora, rekao je Adnan Kantić. Njihovom zaslugom na ovom terenu nije ugašen zvuk sudijske pištaljke. Nove generacije sportista, svojim majstorijama na sportskom terenu, pokazuju da su dostojni heroja čija su imena uklesana na ovom spomen obilježju.
Suad Šahinović istakao je značaj njihove žrtve.
-Obični ljudi, vrhunski sportisti, u najtežim danima po opstanak naše domovine nisu se pokolebali, rekao je Suad Šahinović. Stali su na branik svog naselja, svojih prijatelja, poznanika i svoje domovine. Njihova borba zaslužuje da trajno bude upisana u našu memoriju.
A upravo je memorija sjećanja ono što ovo mjesto čini posebno važnim za Vogošću.
Jer zaborav ne dolazi odjednom. On počinje onda kada prestanemo govoriti o ljudima koji su obilježili vrijeme u kojem su živjeli. Zato je obaveza današnjih generacija da njihova imena izgovaraju, da o njima pričaju mladima i da mjesta njihovog sjećanja čuvaju i uređuju.
Parafraza stiha iz pjesme „Mojim saborcima“, potpisnika ovih redova „Ne možemo vas vratiti u život, ali možemo sačuvati od zaborava“, uklesana uz imena poginulih sportista, možda najbolje govori o smislu današnjeg okupljanja.
Jer ne postoji način da se vrate izgubljeni životi.
Ali postoji način da njihova žrtva nastavi živjeti.
U imenima na spomeniku.
U stadionu koji nosi ime „Hakija Mršo“.
U dresovima novih generacija Nogometnog kluba „UNIS.
U svakom dječaku i djevojčici koji danas istrče na zeleni teren.
U priči koju roditelji pričaju svojoj djeci.
U sjećanju Vogošće.
I zato rekonstrukcija ovog Spomen obilježja nije samo građevinski zahvat.
To je čin poštovanja.
To je čuvanje historije.
To je obaveza prema onima koji su svoje živote dali za slobodu i budućnost generacija koje dolaze.
Vogošća tako, uređujući svoje sportske prostore i obnavljajući mjesta sjećanja, pokazuje da razvoj lokalne zajednice ne podrazumijeva samo izgradnju novih objekata i infrastrukture. Jednako je važno sačuvati ono što govori o njenoj prošlosti, o ljudima koji su je branili i o vrijednostima na kojima počiva život zajednice.
Na zelenom terenu danas ponovo trče mladi sportisti.
Lopta je ponovo tamo gdje treba da bude – među djecom, na sportskom terenu.
A uz teren ostaju imena onih koji su, kada je njihova domovina bila ugrožena, lopti i sportskom terenu pretpostavili odbranu slobode.
Zato njihova imena treba čuvati.
Ne samo na kamenu.
Nego u kolektivnom pamćenju Vogošće, u historiji Nogometnog kluba „UNIS“ i u svijesti generacija koje dolaze.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.