Na scenu su zakoračili članovi Kulturno umjetničkog društva „Sevdah“ iz Rijeke, udruge koja od 2018. godine okuplja one što su Bosnu ponijeli u srcu, a sevdalinku u duši.
-Naša kulturno umjetničko društvo relativno je mlado, rekla je Jasna Perišić. Osnovano je 2018. godine i od svog osnivanja njeguje i promoviše tradicionalnu bošnjačku kulturu, posebno sevdalinke, folklorne plesove, tradicionalne pjesme Bosne i Hercegovine i općenito kulturno stvaralaštvo Bošnjaka u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Bez obzira na godine naših članova mi smo svi u srcu mladi, puni duha i energije kojojom izvorno, muzičko, bosanskohercegovačko stvaralaštvo pronosimo širom svijeta. Večeras smo sarajevsku publiku „počastili“ interpretacijama brojnih sevdalinki koje su, uz pratnju našeg vokalno instrumentalnog sastava „Aferim“ kojeg vode Miroslav Mamuza i Andrija Herceg, izveli članovi mješovitogpjevačkog zbora „Behar“ čiji je voditelj Ahmet Kozaragić, članovi kvarteta veterana sevdaha i voklani solisti Dunja Male, Mustafa Sašić i Emin Čović.
Publika je te večeri bila svjedok čiste emocije – onog nevidljivog mosta što povezuje riječke ulice i sarajevske sokake, Bosnu i svijet, prošlost i sadašnjost. Članovi „Sevdaha“ otvorili su koncert pjesmom „Iznad Tešnja zora sviće“, u znak sjećanja na velikog Halida Bešlića – čovjeka čija je pjesma ostala upisana u svaki dah bosanske duše. I dok su se nizale „Bembaša“, „U lijepom starom gradu Višegradu“, „Sejdefu majka buđaše“, „Hajde dušo da ašikujemo“, „Zelen lišće goru kiti“… – svaki stih, svaka nota, vraćala je publiku u neko tiše, toplije vrijeme.
Aplauzi nisu bili samo zahvala – bili su znak prepoznavanja, zajedništva, ljubavi prema onome što nas, gdje god bili, određuje.
Domaćini iz Udruženja ljubitelja sevdaha „Sevdalinka“, predvođeni Zulfom Botom, Mesudom Kreštalicom, Zulfijom i Munibom Tahirovićem, dočekali su goste kao braću i sestre po duši. Sve je teklo kao u kakvoj staroj priči – bez žurbe, s mjerom, s toplinom.
Kad su na kraju zapjevali „Prođoh Bosnom kroz gradove“, to nije bio samo kraj koncerta. Bila je to poruka – da su granice tek crte na papiru, ali da je domovina tamo gdje pjesma ne zaboravlja ime Bosne.
I dok su se gasila svjetla sarajevske večeri, negdje u daljini još se čuo glas sevdaha – tih, postojan, beskrajan. Onaj isti što je odvajkada grijao i Rijeku i Sarajevo, i sve one što nose Bosnu – u srcu, u glasu, u duši. Sevdah ne poznaje daljine. On putuje s onima koji pamte, koji vole, koji ne zaboravljaju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.