U Vogošći obilježena 85. godišnjica prve partizanske akcije u Drugom svjetskom rat: Za odmazdu spalili nedužne civile

Naime, 6. septembra 1941. godine, u Vogošći, na ušću rijeke Vogošće u Bosnu, partizanske jedinice izvele su akciju na rušenju željezničke pruge, kojom prilikom je više vagona neprijateljskog teretnog voza završilo u koritu ovih vodotoka. Bila je to prva, vrlo uspješna, akcija antifašista na ovom području i događaj koji je pokazao da se otpor fašističkoj okupaciji i njihovim domaćim pomagačima počeo organizovano širiti i u okolini Sarajeva.

Međutim, na ovu akciju okupatorske i ustaške vlasti odgovorile su brutalnom odmazdom. Već narednog dana počelo je paljenje seoskih kuća na području od Reljeva do Ilijaša i ubijanje nedužnog stanovništva. Samo u Krivoglavcima, kolektivnim spaljivanjem, ubijeno je 70 civila, uglavnom žena i djece. Zapaljeno je 29 kuća, a među ubijenima bilo je i 13 djece.

 Zločin su počinile ustaše iz Sarajeva, na čelu sa logornikom Bećirom Lokmićem. Stradanje nevinih ljudi ostalo je trajno upisano u historiju ovog kraja kao svjedočanstvo brutalnosti fašističkog terora, ali i kao opomena šta se događa kada se ljudski život, sloboda i dostojanstvo podrede ideologiji mržnje, nasilja i progona.

U znak sjećanja na stradale civile Vogošće tokom Narodnooslobodilačkog rata, u Krivoglavcima je 1975. godine izgrađen Spomenički kompleks koji čini devet pojedinačnih spomenika.

Prvi spomenik govori o prvoj partizanskoj akciji, dok je drugi posvećen žrtvama fašističkog terora sa ovog područja. Na ostalih sedam spomenika uklesana su imena vogošćanskih civila koji su stradali tokom NOR-a. Prvobitno su bila uklesana imena 124 žrtve, a kasnije su dodana imena još pet osoba koje su stradale od fašista u Drugom svjetskom ratu.

Ti spomenici nisu samo kamen i uklesana imena. Oni su svjedoci jednog vremena i svojevrsna otvorena historijska knjiga. Svako ime na njima predstavlja jedan ljudski život, jednu porodicu i jednu sudbinu koju ne smijemo prepustiti zaboravu.

Nakon polaganja cvijeća na Spomen-kosturnici, evocirane su uspomene na sudbonosne događaje od prije 85 godina. O njihovom značaju, kao i o potrebi čuvanja sjećanja na antifašističku borbu, govorili su Refik Softić, predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a, Elma Kerla Đogić, rukovodilac Službe za boračko invalidsku i socijalnu zaštitu Općine Vogošća i Mirsad Čatić, predsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista NOR-a Kantona Sarajevo.

Naglasili su potrebu da se memorijom i kulturom sjećanja čuva istina o tim sudbonosnim danima i da se u vremenu pred nama, učenjem, radom, zajedništvom i slogom, učini sve kako se više nikada ne bi probudile aveti fašizma.

-Fašizam ne počinje uvijek velikim zločinom, reko je Refik Softić. On počinje riječima mržnje, podjelama, netrpeljivošću, proglašavanjem drugih manje vrijednim, opravdavanjem nasilja i šutnjom onih koji misle da se to njih ne tiče. Upravo zato je poznavanje historije i njegovanje kulture sjećanja jedna od važnih brana njegovom ponovnom pojavljivanju.

-Memorija sjećanja je vrlo važna, istakla je Elma Kerla Đogić. Otuda općina Vogošća nastoji da podrži projekte kojima se istina čuva od zaborava.

-U vremenu iza bilo je ljudi koji nisu dozvolili da budu robovi, rekao je Mirsad Čatić. Nisu žalili svoje živote kako bi odbranili svoje ognjište i svoju domovinu. Zločinci su svoj bijes iskaljivali na nedužnim civilima o čemu svjedoči i ova Spomen kosturnica. Mi moramo promovisati pozitivne  vrijednosti borbe protiv fašizma kojima ćemo se usprotiviti onima koji i danas maštaju da ugroze naš mir i slobodu.

Posebno mjesto ima Udruženje antifašista i boraca NOR-a, koje svojim kontinuiranim i agilnim radom nastoji sačuvati od zaborava događaje, žrtve i vrijednosti antifašističke borbe.

Obilježavanje godišnjica, posjete spomen-obilježjima, polaganje cvijeća, njegovanje sjećanja na poginule i stradale, podsjećanje javnosti na historijske događaje i okupljanje građana oko antifašističkih vrijednosti samo su neki od načina na koje ovo udruženje djeluje. Takav rad je posebno značajan danas, kada se o pojedinim događajima iz Drugog svjetskog rata nerijetko govori selektivno, kada se historijske činjenice pokušavaju relativizirati, a počinioci zločina i njihove ideologije predstavljati u drugačijem svjetlu.

Zato aktivnosti Udruženja imaju mnogo širi značaj od samog obilježavanja datuma. One predstavljaju nastojanje da se historija sačuva od falsifikovanja i da činjenice ostanu dostupne generacijama koje dolaze. Jer, zaborav žrtava i prešućivanje zločina otvaraju prostor za ponavljanje starih ideologija u novim oblicima.

Čuvati sjećanje ne znači živjeti u prošlosti. Naprotiv. To znači učiti iz prošlosti kako bi se gradila sigurnija i humanija budućnost.

Posebna vrijednost rada Udruženja ogleda se upravo u tome što kroz svoje aktivnosti podsjeća da antifašizam nije samo historijska kategorija, nego i civilizacijska vrijednost. To je opredjeljenje za život bez mržnje, za ravnopravnost ljudi bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost, za slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka.

U tom smislu, svako obilježavanje ovakvih datuma ima i snažnu odgojnu poruku. Posebno je važno da mlađe generacije znaju šta se događalo njihovim roditeljima, djedovima i bakama, ko su bile žrtve, ko je činio zločine i zašto je antifašistički otpor bio historijska borba za slobodu.

Rad Udruženja antifašista i boraca NOR-a zato treba posmatrati i kao doprinos savremenom društvu. Svaka sačuvana priča, svako obilježeno stratište, svaki položeni cvijet i svako izgovoreno ime žrtve predstavljaju mali, ali važan doprinos borbi protiv zaborava, historijskog revizionizma i relativizacije fašističkih zločina.

Danas, 85 godina nakon prve partizanske akcije u Vogošći, poruka iz Krivoglavaca ostaje jasna: sjećanje nije samo dug prema mrtvima – ono je odgovornost prema živima i generacijama koje dolaze.

Manifestaciju je moderirao Samir Mujdžić, dok su, vrlo nadahnuto, stihove iz poeme „Jama“ Ivana Gorana Kovačića govorili studenti Erna Menzilović i Ajdin Tabić.

Upravo su takvi trenuci podsjetnik da se sloboda, mir i ljudsko dostojanstvo ne podrazumijevaju. Njih treba čuvati, njegovati i braniti istinom, znanjem i solidarnošću – kako se zločini prošlosti nikada više ne bi pretvorili u ideje budućnosti.