Život

I TO JE ŽIVOT Treba prespitati kako su neki dobili vozačke dozvole

Značajna sredstva, oko 323.714 konvertibilnih maraka, Općina Vogošća izdvojila je iz svog budžeta za izgradnju autobuskog stajališta ispred Osnovne škole „Mirsad Prnjavorac“.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Ova investicija realizovana je s ciljem da se poboljša sigurnost učenika, olakša odvijanje javnog prevoza i smanje svakodnevne saobraćajne gužve u dijelu Jošaničke ulice kojim se prilazi školi, ali i brojnim poslovnim objektima u njenoj blizini.

 Međutim, i pored uloženih sredstava i nastojanja lokalne zajednice da riješi dugogodišnji problem, očekivani rezultati izostaju. Razlog nije nedostatak infrastrukture, nego nedostatak saobraćajne kulture i odgovornosti pojedinih vozača.

Naime, uprkos jasno postavljenim saobraćajnim znakovima koji zabranjuju parkiranje i zaustavljanje vozila s obje strane dijela ove saobraćajnice, brojni vozači i dalje bez imalo odgovornosti ostavljaju svoja vozila upravo na mjestima gdje je to strogo zabranjeno. Takvim postupcima ne samo da ugrožavaju normalno odvijanje saobraćaja nego pokazuju i krajnje nepoštovanje prema ostalim učesnicima u saobraćaju.

Posebno zabrinjava činjenica da se ovakvi prekršaji najčešće čine u neposrednoj blizini škole, gdje se svakodnevno kreće veliki broj djece, roditelja i nastavnog osoblja. Parkirana vozila smanjuju preglednost, otežavaju kretanje pješaka i stvaraju potencijalno opasne situacije koje mogu imati nesagledive posljedice.

Problem je dodatno izražen tokom ovogodišnje manifestacije privrede, kulture i sporta „Vogošćanski dani 2026“. Zbog odvijanja programskih sadržaja saobraćaj iz centra Vogošće preusmjeren je kroz ovaj dio Jošaničke ulice, pa svaki nepropisno parkiran automobil predstavlja dodatnu prepreku ionako opterećenom saobraćaju. Nerijetko dolazi do formiranja dugih kolona, zastoja i gotovo potpunog saobraćajnog kolapsa.

Građani s pravom postavljaju pitanje kako je moguće da se ovakva praksa godinama ponavlja bez ozbiljnijih posljedica za prekršioce. Još više zabrinjava činjenica da nadležne institucije, prije svega policija, ne pokazuju dovoljno odlučnosti u sankcionisanju onih koji svjesno krše saobraćajne propise.

Povremeno prisustvo policijskih službenika očigledno nije dovoljno da promijeni navike nesavjesnih vozača. Kazne su rijetke ili ih vozači ne doživljavaju kao stvarnu prijetnju, zbog čega se stiče utisak da je nepropisno parkiranje postalo prihvatljiv obrazac ponašanja. Takva poruka je izuzetno opasna jer ohrabruje daljnje kršenje propisa i urušava povjerenje građana u institucije koje bi trebale osigurati red i sigurnost na cestama.

Nije teško zaključiti da među vozačima koji svakodnevno parkiraju u zabrani ima onih koji svjesno ignorišu pravila, uvjereni da za svoje postupke neće snositi nikakve posljedice. Takvo ponašanje nije izraz neznanja, nego bahatosti i uvjerenja da su lični interes i komfor važniji od javnog reda, sigurnosti djece i normalnog funkcionisanja saobraćaja.

– Ako već policija ne kažnjava nadobudne vozače, red bi bio da počne preispitivati vozačke dozvole onih koji ne poštuju osnovne saobraćajne propise, ogorčeno komentarišu prolaznici. Očito su neki vozačke dozvole kupili“. Da nisu, znali bi gdje smiju a gdje ne smiju parkirati svoja vozila.

Naravno, nije realno očekivati preispitivanje svake vozačke dozvole zbog jednog prekršaja, ali je sasvim opravdano zahtijevati dosljednu primjenu zakona. Dok god se nepropisno parkiranje bude tolerisalo, a prekršioci prolazili nekažnjeno, problemi će se ponavljati bez obzira na to koliko novca bude uloženo u unapređenje saobraćajne infrastrukture.

 Jer, saobraćajni red ne uspostavljaju ni asfalt, ni znakovi, ni autobska stajališta. Njega uspostavljaju odgovorni vozači i institucije koje imaju volju i snagu da sankcionišu one koji misle da pravila važe za sve osim za njih.