To je vrijeme koje želimo ponovo doživjeti, osjećati tu energiju koja nas je obuzela i ujedinila širom svijeta. Nastojimo obogatiti ovo jubilarno obilježavanje spojem sportskih nadmetanja i kulturnih događaja, pružiti program koji će dotaknuti srca svih generacija od najmlađih do starijih sugrađana i posjetitelja iz svih krajeva – naglasili su organizatori.
Na predstavljanju programa obilježavanja, istaknuto je kako želimo zajedno kreirati pozitivnu priču, ispisati novo poglavlje olimpijskog duha i ponosno je poslati u svijet iz našeg dragog Sarajeva. Sjećanja će oživjeti uz prisustvo legendarnih sportaša poput Jure Franka, britanskog para u klizanju – Jayne Torvill i Christophera Deana, te mnogih drugih olimpijskih junaka.
Planirani koncert Tonija Cetinskog 10. februara ispred Vječne vatre samo je jedan od brojnih događaja koji će krasiti ovu svečanost. Svi, od najviših zvaničnika međunarodnih olimpijskih institucija do predstavnika gradova prijatelja, zajedno sa stanovnicima Sarajeva i turistima, pridružit će se proslavi.
Neka ova godišnjica ne bude samo podsjetnik na prošlost, već i most prema budućnosti. Cilj je staviti Sarajevo u fokus javnosti zainteresovane za sportski duh, kulturu i umjetnost. Ovo je naša prilika da ponovo postanemo domaćini velikih sportskih događaja, da se naš grad vrati na kartu olimpijskih destinacija. Ovo je naš trenutak da pokažemo svijetu ono najbolje što Sarajevo ima – svoju srčanost, ljubav prema sportu i neprocjenjivu kulturnu baštinu.
1984. je najbolje što se dogodilo Sarajevu
Sjećanja na 1984. godinu oživljavaju kao slike iz prošlosti, kada je Sarajevo zaiskrilo i postalo domaćin XIV Zimskih olimpijskih igara. Na stadionu Koševo, pred očima 50.000 ljudi, svjetlost plamena obasjala je duše sportista iz 49 zemalja, donoseći nadu, zajedništvo i strast prema sportu.
Taj čarobni trenutak obilježen je debitantima zemalja poput Egipta, Monaka, Portorika, Senegala i Britanskih Djevičanskih otoka. Svaki korak, svaki zanosni pokret sportista, nosio je sa sobom dah nezaboravnih priča i snova.
Plamen olimpijade svečano je gorio, simbolizirajući zajedništvo, hrabrost i nadu, a klizačica Sanda Dubravčić, posljednja nositeljica baklje, nosila je sa sobom srce svih koji su gledali kako se snovi pretvaraju u stvarnost.
Zimski sportski duh tada je obitavao na bjelodanim padinama Bjelašnice i Jahorine, u skrovitim predjelima Igmana te na Trebeviću, dok su se čarolija i natjecanje ispreplitali na stadionu Koševo, kompleksu Zetre i Skenderiji.
Odluka Međunarodnog olimpijskog odbora da Sarajevo bude domaćin ovog veličanstvenog događaja odjeknula je 1978. godine, zračeći ponosom i nadom u srcima svih. Taj izbor, objavljen na 80. sjednici MOK-a, zauvijek je utisnut kao simbol zajedništva, hrabrosti i neumornog truda grada koji je zaiskrio u zimskom olimpijskom plamenu.
Ta vremena, ta sjećanja su poput dragocjenih bisera u kutku srca, podsjećajući nas na snagu jedinstva i ljepotu sportskog duha koji je zasjao iz naše voljene Sarajeva.
Izgrađena infrastruktura
Izgrađena infrastruktura nije bila samo beton i ceste, već temelj jednog vremena obasjanog sjajem sporta i zajedništva. Ta ulaganja, ta pažnja usmjerena prema budućnosti, odjeknula je kao izraz neumornog truda, kao obećanje boljeg sutra.
Godine priprema, marljivosti i predanosti pretvorile su Sarajevo u biser među planinama. Ceste su postale putokazi koji su vodili ka visinama Bjelašnice, Igmana i Jahorine, dok su hoteli nikli poput svjetionika, pružajući utočište i udobnost onima koji su došli da dišu isti zrak olimpijskog duha.
Sarajevo, nekadašnji dom Zimskih olimpijskih igara, odjednom je postalo centar svjetske pozornice. Oči cijelog svijeta bile su uprte u naš grad, u sjajnu Jugoslaviju koja je zaiskrila na mapi svjetskih zbivanja.
Svaka cesta, svaki kamen, svaki osmijeh, svaki zvuk olimpijskog plamena bio je dio čarolije koja je obuhvatila naš grad. Otvaranje ovog grandioznog događaja pratilo je najmanje dvije milijarde ljudi putem televizijskih ekrana, ali u srcima mnogih ostala je vječna slika zajedništva, strasti i ljubavi prema sportu.
Zimske olimpijske igre nisu samo obogatile Sarajevo – one su postale dio nas, dio naše povijesti, dio onoga što smo postali kao grad i kao ljudi. One su simbol ne samo sportskog nadmetanja, već i snažnog duha koji je izgradio mostove među ljudima širom svijeta. Smatramo ih ne samo događajem, već nezaboravnim dijelom identiteta Sarajeva.
Agresija na BiH
Teško je gledati kako vrijeme i rat ostavljaju ožiljke na mjestima koja su nekad zračila radosti i snova. Osam godina nakon Olimpijskih igara, grad koji je bio domaćin sjaja sporta postao je poprište razaranja i tuge.
Olimpijski objekti, nekadašnji simboli sportske slave, postali su nijeme žrtve opsade i granatiranja. Bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu, dvorana Zetra, Olimpijski muzej… svaki je dio nas ostao zarobljen u vrtlogu ratnih strahota. Sjećanja na olimpijski duh su se miješala s urlicima granata, a radost sportskih uspjeha zamijenila je tuga porušenih snova.
Nakon rata, nešto je obnove doneseno na rubove olimpijskih simbola, poput Zetre i dijela infrastrukture na planinama, ali neizbrisivi tragovi rata još uvijek kroje pejzaž. Bob staze i skakaonice na Igmanu, poput svjedoka prošlosti, čekaju svoju sudbinu, čuvajući uspomene i snove.
Dok čekaju potencijalnu rekonstrukciju, ti olimpijski objekti postaju sjećanja na ono što smo nekad bili, podsjetnici na izgubljeno i na ono što se nadamo ponovno pronaći. Nostalgija za vremenima prošlim, ali i nadanja za boljim sutra, odzvanja iz svakog zidu koji je pretrpio udarce rata.
Vučko –neprolazni simbol Sarajeva
Već četiri desetljeća, Vučko je bio simbol duha Sarajeva i olimpijske baštine koju njegujemo s ponosom. Njegovo stvaranje, začeto maštom slovenskog slikara i karikaturista Jožea Trobeca, nosi čarobnu priču koja se proteže kroz vrijeme.
Priča o Vučku počinje kao jedna skica među mnogima – želja Jožea Trobeca da stvori životinjsku abecedu za djecu. Nikada nije ozbiljno shvatio takmičenja, no sudjelovanje na konkursu za maskotu Olimpijskih igara nije mogao zanemariti. Bio je to trenutak kada se stvarnost stopila s maštom, rađajući legendu.
Vučko je odabran među 836 prijedloga, postajući maskota koja je nosila mnogo više od imena. Deminutiv od vuka, Vučko je donio promjenu percepcije o vuku kao opasnoj i krvoločnoj životinji na ovim prostorima. On je postao simbol ljubavi, prihvaćanja i radosti.
Crveni šal oko vrata, crvene skije na ramenu – to su bili detalji koji su oblikovali njegov karakter. A kada bi skijao po planinama, glas mu je posuđivao legendarni Zdravko Čolić. “To mi je jedna od najljepših uspomena”, rekao je Čolić, opisujući trenutak kada je dao glas olimpijskom simbolu.
Vučko je više od maskote, on je dio naše priče, naših uspomena, i oživljava nostalgiju za vremenima kada je njegova radost odjekivala kroz planine Sarajeva.