Vijest je prošla pomalo ispod radara, zagušena brojnim drugim vijestima s ratišta. No mogla bi biti jako bitna za nastavak rata, a možda i ocrtava američke planove i, u prvom redu, bojazni što se tiče Ukrajine.
Naime, sve se više i više postavlja pitanje dokad je moguće Ukrajinu naoružavati tolikim količinama oružja koje se nemilice troši u iscrpljujućem ratu kojem se kraj ne nazire.
Sve je više glasova sa Zapada koji upozoravaju da se magacini oružja prazne puno većom brzinom nego što ih se puni. Odnosno da postojeća zapadna proizvodnja oružja i municije ne može ni izbliza pratiti tempo kojim Ukrajinci to oružje i municiju troše.
Bespoštedni topnički rat zalihe troši puno brže nego što se stvaraju
To je zbog nekoliko razloga, a u prvom redu je to što se u Ukrajini vodi bespoštedni topnički rat. U godinu dana ukrajinska vojska od SAD-a je dobila, i uglavnom sve potrošila, više od milion topničkih granata kalibra 155 mm. Na taj je način skoro ispraznila sve američke zalihe, a proizvodnja je minimalna.
Prošle godine američke firme uspjele su isporučiti samo 93 hiljade granata od 155 mm. Procjena je da će se proizvodnja ove godine povećati na 240 hiljada, no to neće biti dovoljno niti da se podmire ukrajinske potrebe, a kamoli ponovo popune zalihe američke vojske, pisao je prije nekoliko dana Index.
Situacija s ukrajinskim omiljenim oružjem, višecijevnim lanserima projektila HIMARS, tek je malo bolja. Godišnja proizvodnja projektila je oko pet hiljada, a Ukrajina je u godinu dana potrošila 4800. Lockheed Martin se trudi povećati proizvodnju na 10 hiljada godišnje, ali to ne ide ni lako ni brzo.
Najgora je situacija s protuoklopnim sistemom Javelin, koji Pentagon više ne isporučuje Ukrajini. Ne zato što ne bi htio, nego zato što ga više nema u magacinima. Ukrajina je u posljednjih godinu dana dobila čak 8500 projektila, a godišnja proizvodnja Raytheona i Lockheed Martina je tek hiljadu. S obzirom na to da je to složen sistem, mogućnosti povećanja proizvodnje su vrlo ograničene – tek na 2100 godišnje.
A to je sve samo dio oružja. Kako je jučer napisao pukovnik Richard Kemp, dopisnik Telegrapha, ukrajinske snage dnevno ispale 6000 projektila kao odgovor na rusku vatru koja je, da se i to spomene, još snažnija.
Putinovi neuspjesi su zavarali Zapad
No ruska potrošnja ne brine Zapad jer na nju ne može uticati. Zapad brine ukrajinska. Tako je britanski ministar odbrane Ben Wallace kazao da bi ukrajinske snage mogle ostati bez municije ako je ne počnu štediti.
“Njegovi komentari podsjećaju nas na bitnu istinu: ta brutalna sila i sposobnost da se ona održi i obnovi tokom dužeg perioda historijski je ono što na kraju pobjeđuje u ratovima”, piše spomenuti pukovnik Kemp u svom tekstu.
U nastavku teksta piše da su Putinovi neuspjesi zavarali Zapad. Štoviše, to stoji i u naslovu članka. Ukrajina i zapadne zemlje imale su puno uspjeha od početka rata koristeći moderne i skupe vojne gadgete. Dronovi koji uništavaju tenkove mnoge su uvjerili da je stara taktika masovnih vojnih napada stvar prošlosti.
No što rat ide dalje, to je sve više izražena važnost starih metoda ratovanja poput artiljerije, koja i u ovom ratu odnosi najviše života.
“Svakodnevno Rusi ispaljuju tri puta više granata nego Ukrajinci, ali moskovska odbrambena industrija je u stanju rata, s proizvodnjom koja raste i nema znakova nestašice streljiva. Trenutna utrka u naoružanju između Rusije i Zapada, koju gubimo, trebala bi poslužiti kao strašno upozorenje o stanju naše vlastite nacionalne odbrane”, piše Kemp.
“Magacini streljiva su ispražnjeni”
Slično govori i austrijski pukovnik te vojni analitičar Markus Reisner u tekstu koji donosi DW. On kaže da Zapad tek sad počinje shvaćati da rat neće odlučiti nekoliko stotina tenkova, nego resursi.
“Recimo, imamo deseti paket sankcija protiv Rusije i uprkos tome njena ekonomija nije pokleknula. Isporučili smo oružje u nevjerojatnim količinama. Uprkos tome ruska vojska prelazi u ofanzivu”, napominje Reisner, austrijski pukovnik i historičar koji vodi područje istraživanja na austrijskoj Vojnoj akademiji.
Kako objašnjava, tvornice zapadne namjenske industrije i dalje proizvode tempom mirnodopskih vremena – i neće to promijeniti ako ne dobiju konkretne velike narudžbe od vojske. On dodaje, slično kao i ranije spomenuti Britanac za Telegraph, da evropske vojske nisu pripremljene na frontovski rat s okršajem topništva. “Svi magacini streljiva su ispražnjeni.”
“Neke vojske imaju jedva deset do petnaest hiljada granata na skladištu. Toliko je ukrajinska strana ispaljivala samo u jednom danu na vrhuncu sukoba prošlog ljeta. Ruska strana je tada ispaljivala do 80.000 komada dnevno”, dodaje.
“Na to Evropa više nije spremna. Nakon kraja Hladnog rata sve je preuređeno. Zalihe su bile usmjerene na borbe s pobunjenicima u Afganistanu ili Iraku”, dodaje austrijski pukovnik.
Po njegovim riječima, Rusi nameću takozvani “rat iscrpljivanja” s utvrđenim položajima. “A on se odlučuje resursima, dakle streljivom. U vojsci postoji pojam gladi za streljivom. Ta glad sada u Ukrajini stupa na veliku scenu.”
Reisner naglašava da su Rusi ispalili oko sedam miliona granata od početka rata, ali da imaju još 13-14 miliona komada. To, kaže, znači da će nastaviti s ratom iscrpljivanja. Moskvi odgovara i saradnja s Iranom.
“Ruski zračni napadi su daleko jeftiniji nego ukrajinska odbrana. Jedna njemačka protuzračna raketa za sistem Iris ljetos je koštala 400.000 eura, a sada oko 750.000 eura. Jedan iranski dron košta oko 20.000 dolara. To je ogroman jaz u cijeni”, kaže ovaj stručnjak.
Još jedan potencijalni problem
U cijeloj priči oko naoružavanja Ukrajine javlja se još jedan potencijalni problem. Naime, sljedeće godine se održavaju američki predsjednički izbori. Amerika je dosad bila daleko najveći donator oružja, municije i pomoći Ukrajini i bilo kakvo smanjivanje te pomoći moglo bi biti kobno po Kijev. Izbori su, istina, još uvijek daleko, ali ni rat ne izgleda kao da će uskoro stati.
Naoružavanje Ukrajine bit će sasvim sigurno jedna od ključnih tema u kampanji ako se rat produži do tada. Republikanci su i dosad bili prilično kritični prema politici demokrata vezano za Ukrajinu i tamošnji rat. Teško je da će s vremenom postati manje kritični, dapače. Eventualne promjene u SAD-u jako bi uticale na situaciju u cijelom svijetu, a kamoli u Ukrajini.
Važna konferencija u Njemačkoj
Uz ostale stvari, sasvim je sigurno da će slanje oružja i municije Ukrajini biti jedna od ključnih tema sigurnosne konferencije koja danas počinje u Münchenu.
Njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron su među 45 šefova država i vlada koji stižu na jedan od najvećih skupova o globalnoj sigurnosti.
Potpredsjednica SAD-a Kamala Harris, šef NATO-a Jens Stoltenberg i kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi također dolaze u München, koji će u sljedeća tri dana postati središte međunarodne diplomacije. Organizatori su objavili da ruska vlada zbog invazije na susjednu zemlju nije pozvana u München. To je prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća da Moskva neće biti prisutna na godišnjem okupljanju svjetskih čelnika i stručnjaka o glavnim izazovima međunarodne sigurnosti, piše Index