Od juna su teritorijalni dobici Kijeva bili vrlo mali ali je li Ukrajina konačno na prekretnici?
“Da, istina je. Malo po malo, mislim da dobivamo zamah”, odgovara Jurij Sak, savjetnik ukrajinskog ministra odbrane, na pitanje je li se dogodio prijelomni trenutak.
“Sada smo između prve i druge odbrambene crte”, rekao je britanskom Observeru ukrajinski brigadni general Oleksandr Tarnavski.
Njegove su riječi u suglasju s istupom glasnogovornika Bijele kuće Johna Kirbyja, koji je u petak rekao novinarima u Washingtonu da su ukrajinske snage “postigle određeni uspjeh protiv druge ruske linije”.
U fokusu ukrajinskih protuofanzivnih napora posljednjih sedmica bio je mostobran koji se širio oko malenog sela Robotine, nekih 56 kilometara jugoistočno od grada Zaporižje, piše BBC.
Ukrajinske snage istaknule su plavo-žutu nacionalnu zastavu nad ovim selom prije više od sedam dana, a sada pokušavaju proširiti prodor kako bi omogućile većim pješačkim i oklopnim jedinicama prolaz izvan dometa ruske vatre.
Ako se to može postići, postoji šansa da ukrajinska ofanziva dobije zamah kako se približava drugoj i trećoj odbrambenoj crti, koje možda neće biti tako čvrste kao prva. Stižu vijesti o borbama istočno od Robotina, na rubu većeg sela Verbove, ali kao i sve do sada, to je spor i mukotrpan zadatak.
Pogled na kartu pokazuje masu složenih ruskih odbrambenih linija koje se preklapaju, zajedno s minskim poljima, tenkovskim zamkama i rovovima. Neki od njih se spajaju u Verbovama.
Bez zračne zaštite i suočene s ponekad intenzivnom ruskom topničkom vatrom, male ukrajinske jedinice krče put kroz te opasnosti, pripremajući teren za veći napad.
“Kada se te rupe pojave, naravno, to našim snagama olakšava napredovanje”, rekao je Sak.
Teško je procijeniti značaj posljednjih tvrdnji. Ukrajinski dužnosnici su krajnje škrti kada se od njih traži precizne detalje, radije dopuštajući ratnoj magli da prekrije namjere Kijeva, krajnje nevoljko izbjegavaju objavljivanje osjetljivih informacija.
Ne pomaže ni to što jedinice koje su najbliže borbi ponekad daju vrlo različite prikaze onoga što se događa na frontu. Obrativši se BBC-ju u subotu, ukrajinska 46. avio-jurišna brigada rekla je da se borbe nastavljaju u blizini prve crte ruske odbrane, ali da “niko još nije uspio prijeći prvu crtu”.
Ovo je možda manje iznenađujuće nego što zvuči. Mnoštvo jedinica djeluje duž fronta, svaka se koncentrirajući na svoj uski dio i specifične zadatke. Ne moraju nužno znati šta se događa drugdje.
Jedna od tih jedinica, dragovoljačka bojna poznata kao Skala, po ratnom nadimku svog zapovjednika, Reutersu je javila da su njeni borci probili prvu rusku liniju 26. avgusta. U nedjelju je Skala rekao da njegovi ljudi još uvijek napreduju.
“Doslovno, krećemo se duž regije Zaporižja prema moru. Ne želim brzati, ali i mi i glavni štab radimo sve za što bržu pobjedu”, rekao je Skala u glasovnoj poruci, ne navodeći više detalja.
Koliko god je teško procijeniti tačnu prirodu i smjer napredovanja Ukrajine, jasno je da je Kremlj uznemiren. Nedavno je Rusija poslala elitne trupe iz drugih dijelova bojišnice da pojačaju obranu između Robotina i ključnog cestovnog i željezničkog čvorišta Tokmaka, koji se nalazi 21 km južno. Prema vašingtonskom Institutu za proučavanje rata (ISW), ovo se događa treći put od juna.
“Drugo bočno raspoređivanje u rasponu od nekoliko sedmica ukazuje na sve veću zabrinutost Rusije oko stabilnosti ruske odbrane”, izvijestio je ISW u svojoj procjeni od 1. septembra.
Ovo je, tvrde ukrajinski stručnjaci, dio plana – prisiljavanje Moskve da premješta jedinice na prvoj liniji s jednog mjesta na drugo, što ih onda iscrpljuje. “Pokušavamo uključiti njihove rezerve i iscrpiti ih”, kaže Serhij Kuzan iz Ukrajinskog centra za sigurnost i saradnju, kijevskog think tanka s bliskim vezama s vojskom.
Sljedeći je zadatak, kaže Kuzan, iskoristiti svaki znak ruske slabosti: “Glavno je proširiti ovaj mostobran. Neće biti naredbi da se ide dublje dok to ne učinimo.”
Unatoč očito sporom napretku ofanzive od juna, Kuzan kaže da se temeljni cilj nije promijenio: kontrola juga. Kako će to izgledati do zime, otvoreno je pitanje, prenosi Index.hr
U idealnom slučaju, Kijev želi da njegove jedinice dođu do Azovskog mora, presijecajući kopnenu poveznicu ruskih snaga s Krimom. Ali čak i ako se to ne dogodi, Ukrajina je odlučna presjeći opskrbne linije koje ruskim snagama omogućuju da zadrže prisutnost u južnom dijelu regije Herson, između rijeke Dnjipro i Krima.
Neke od tih poveznica, uključujući željezničku prugu koja prolazi kroz Tokmak, već su vrlo ranjive na ukrajinsko oružje dugog dometa, kao što je višecijevni bacač raketa HIMARS.
Budući da je druga ključna željeznička veza – ona preko Krimskog mosta – meta stalnih ukrajinskih napada od prošlog oktobra, Kuzan kaže da Rusija transportira 70% svoje opskrbe autocestom M-14, koja ide bliže obali.
“Moramo staviti kopneni put pod vatrenu kontrolu”, kaže Kuzan, što znači da ukrajinski topovi moraju biti dovoljno blizu da mogu gađati cestu. To je još uvijek daleko od realnosti.
Cesta M-14 je udaljena više od 80 km. Postoji više ruskih linija odbrane, a ukrajinske snage bit će napadnute s kopna i iz zraka na svakom koraku.
Još jedan pogled na kartu pokazuje da su ukrajinski teritorijalni dobici od juna bili skromni. Prvi susret ukrajinskih snaga s ruskom dobro utvrđenom odbranom uvijek je bio među najtežim fazama. Možda će proći neko vrijeme prije nego što saznamo predstavlja li proboj u Robotinama prekretnicu.“Za očekivati je teške bitke”, zaključuje Kuzan za BBC.