Majakovski je bio osoben kao ličnost i kao pjesnik. Od početka je bio buntovne i dinamične prirode, otvoren u nastupima i raspravama, čovjek protesta i dinamičnog shvatanja života.
Kao pjesnik Majakovski je bio inovator, uveo je u poeziju leksiku ulice, ekstatičan ton, eksplozivan jezik, neobičan riječnik, citate, nove žanrove poeme i stepenasti stih.
On je jedan od osnivača ruskog futurizma. Godine 1912. pojavio se “Šamar javnom ukusu”, manifest ruskog futurizma. Majakovski je uveo nove žanrove poeme: lirske reportaže, lirsko-epske poeme, lirsko-fantastične poeme.
Majakovski je napisao poeme “Oblak u pantalonama”, “O tome”, “Vladimir Ilič Lenjin” i “Na sav glas”, te drame “Hladan Tuš” i “Tragična smrt”.
On je živio dinamičnim i punim životom, a njegovo samoubistvo iznenadilo je sve jer je prema tim činu imao odbojnost.
“Mrzim sve ono gdje se smrt javlja i snuje! Obožavam život pa ma kakav bio”, poznata je izjava Majakovskog.
Majakovski je osudio i samoubistvo (danas mnogi misle da se radilo o ubistvu) pjesnika Sergeja Jesenjina, a svom u oproštajnom pismu naveo je i objašnjenje:
“Ovo nije način /drugima ga ne preporučujem/, ali ja nemam izlaza”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.