On je uspio je da okupi muzičare “Bijelog Dugmeta” sve sa Goranom Bregovićem i trojicom pjevača Željkom Bebekom, Alenom Islamovićem i Mladenom Vojčićem Tifom.
– Imao sam na toj mini turneji puno problema sa muzičarima i pjevačima. Svako je imao neki svoj nemoguć zahtjev. Htio sam da ih okupim sve kao stare prijatelje iz Sarajeva. Bebek je prvi prihvatio da pjeva. On je zaista obilježio veliki početni period karijere “Bijelog dugmeta”. Alen Islamović je imao previsoke finansijske zahtjeve. Tifa takođe. Bilo je čak ideja da se pronađu drugi pjevači. Ja sam se tada o svemu lijepo dogovorio sa Goranom Bregovićem, koji je prihvatio da svira. U postavi su bili Vlado Pravdić, Zoran Redžić, Milić Vukašinović od starih Dugmića. Bio sam siguran da bi Bregovićeve pjesme sjajno pjevali i najbolji pjevači poput Željka Joksimovića, Tonija Cetinskog, a da ne pominjem Zdravka Čolića. Poslije brojnih peripetija svi su pristali i napunili smo Hipodrom, Maksimir i Koševo – prisjeća se Raka
Neke stvari su mu u karijeri ponekad izmicale kontroli, ali je uvijek uspješno rješavao stvari.
– Goran je ranije sve držao pod kontrolom, ali su problem nastali kada je Bebek otišao iz benda, a došao Tifa. Ja sam bio zadužen za njega. Sjećam se, posle koncerta u Vršcu vidio sam da ga nema u sobi. Bila je ponoć. Ja u auto i pitam jednog taksistu ima li neka kafana da radi u ovo doba i on mi
kaže da ima jedna, ali da mi ne preporučuje tamo da idem, da je to rupa. Rekoh idem da pokušam. Odem, parkiram se i čujem “Lipe cvatu”, ja ulazim, a Tifa na stolu, oko njega neke face, dižu čaše, a on pjeva. Radio mi je to često – priča Raka.
Sa 18 godina „Bijelom dugmetu“ je nosio opremu, Bregovića i Bebeka vozio na koncerte da bi ubrzo počeo i da im organizuje nastupe i lijepo zarađuje.
– Završio sam sarajevsku Prvu gimnaziju i sa mnom u razred je išao Vojislav Šešelj. On je bio veoma napredan, imao je sve petice i sve je znao. Ja sam bio jako loš đak. Jedva sam se provlačio. Škola me nije toliko interesovala koliko muzika i posao. Jako rano, još za vreme gimnazijskih dana, počeo sam da radim kao organizator koncerata i igranki u lokalnim sarajevskim klubovima. Od osamnaeste godine počeo sam da sarađujem sa grupom “Bijelo dugme”. Prvo sam im pomagao oko nošenja opreme, pa sam ih vozio na koncerte da bih brzo preuzeo poslove oko organizacije koncerata. Oni su bili nevjerovatno popularni i ja sam uz njih odmah počeo lijepo da zarađujem. Imao sam procenat od koncerata, ali i od ploča koje su se tada prodavale u tiražima preko 500.000 primeraka. Stalno sam radio sa “Dugmetom”, osim prekida dok sam bio u vojsci – kaže Raka.
U Sarajevu je držao čuveni kafić “Estrada”
– Kada sam se vratio iz vojske, nastavio sam da radim menadžerski posao grupi “Bijelo dugme”, ali sam brzo odlučio da otvorim i svoj kafić. Tako sam napravio kafić “Estradu”1984. godine, koja je godinama u Sarajevu važila za kultni kafić. Tu su se okupljali poznati muzičari, reditelji, kreativci. Veliki broj aktera onoga što se zove sarajevskom školom pop muzike redovno je dolazio u moj kafić. Jedan sto je gotovo uvijek bio rezervisan za Gorana Bregovića i Emira Kusturicu. Tada sam, osim “Bijelog dugmeta”, počeo da radim i sa drugim bendovima kao što su bili “Vatreni poljubac” i “Novi fosili”, a „Azri“ sam radio veliku turneju. Kada je počeo rat u Bosni, ja sam ostao u Sarajevu. Ipak, brzo sam riješio da sklonim porodicu i suprugu Žanu i djecu
Igora i Laru. Sve sam poveo u Beograd. Znao sam da ratovi na ovim prostorima nikada ne traju manje od četiri ili pet godina. Tako je i bilo. Došli smo sa ušteđevinom u Beograd i ja sam odmah počeo da razmišljam šta da radim. Sa nekoliko prijatelja sam napravio eksport-import firmu u Bugarskoj i počeli smo da proizvodimo poker aparate. Prodavali smo ih po cijelom Balkanu i to je išlo dobro, pa sam rješio 1993. da sa porodicom odem u Grčku. Kupili smo kuću u Solunu i tamo upisali djecu u školu. Moja majka je za to vrijeme ostala da živi u našoj porodičnoj kući u Sarajevu. Brat i sestra ostali su u Sarajevu. Imali smo sreću da nikada nije pogođena bombom kao neke kuće u susjedstvu. Kada je rat prošao, ponovo sam počeo da odlazim u Sarajevo, ipak iz Grčke smo se Žana i ja vratili u Beograd. Djeca su odrasla i otišla na studije menadžmenta u Ameriku – priseća se Marić.
I danas njegova kompanija “Music Stars” uspješno posluje. Raka je bio najviše zaslužan za veliki uspešan povratnički koncert grupe “Smak”.