Radio sam sa najboljim zvijezdama, kaže Rajko Mijanović.
-Prvi posao bio je sa Ljubom Aličićem. Nakon njega slijedili su: Šaban Šaulić, Mile Kitić, Haris Džinović, Sinan Sakić…Sarađivao sam i sa tada jako popularnom Stojom, Janom, kasnije sa Sekom Aleksić. Organizovao sam turneju Zdravka Čolića u Australiji…Ovo je vrlo primamljiv i dinamičan posao za koji sam dobijao i razna priznanja kao što su: Menadžer godine, Menadžer decenije, najbolji Ino menadžer… Menadžerskim poslom počeo sam swe baviti sasvim slučajno. Pokazalo se da to radim izuzetno dobro. Inače, ovaj posao volim da radim. Volim putovanja, upoznavanja novih prijatelja, druženja sa tinejdžerkama…
Koliko taj posao utiče na privatni život?
-Mnogo. U stvari i nemaš ga. Stalna putovanja, druženja sa obožavateljkama, pjevačicama i fanovima doprinose da je nemoguće imati neku svoju stabilnu vezu. Osoba koja je sa mnom mora znati kojim se poslom bavim, mada teško koja to uistinu razumije. Imam običaj reći da je nemoguće da pčelar cijelog života radi sa medom, a da ne oliže prste. Tako važi i za moj posao. Stalno si okružen lijepim djevojkama pa kako da čovjek odoli da malo, pored toliko pruženih prilika, malo ne skrene sa puta.
Pojasni odnose: menadžer-pjevačica, menadžer-gazda diskoteke, gazda diskoteke-pjevačica?
-Odnos između menadžera i pevača mora biti krajnje iskren, odgovoran i pošten. Samo na taj način može da se radi sa dosta obostranog povjerenja. Ako toga nema, nema ništa ni od posla. Što se tiče finansiranja i sponzorstva tu je priča dugačka i razlikuje se od slučaja do slučaja. Notorne su činjenice da pjevačice, uglavnom, moraju raširiti noge da bi dobile sponzora. Istina, nekad se desi i da rašire noge i opet ostanu bez sponzorstva. Loše procijene situaciju.
Kako se pjevači revanširaju menadžeru. Ima li onih koji zaborave čijim su posredovanjem dobro zaradili?
-Sa svojim saradnicima sam, prije svega, dobar drug, kućni prijatelj pa tek potom poslovni saradnik. Sve funkcioniše besprijekormo. Čak i kad prestanemo sarađivati naše prijateljstvo ne prestaje. Malo je onih koji su zaboravili da mi se na adekvatan način revanširaju.
Tekst: Eset Muračević